ODLOMCI IZ PANOPLIE DOGMATIKE U ZAGREBA？KOM ZBORNIKU VLADISLAVA GRAMATIKA IZ 1469. GODINE

Sa？etak Rad je usredoto？en na prijevodne odlomke iz Panoplie Dogmatike Evtimija Zigavina (12. st.) iz zbornika Vladislava Gramatika iz 1469. godine, koji je poznat i kao Zagreba？ki zbornik (HAZU, III a 47, 740r–752r). Rije？ je o dvije tekstovne jedinice: 1. uvodni enkomij, stihovi pohvale imperatoru Aleksiju Komninu (1081. – 1118.), koji je sastavio sam Evtimij Zigavin; 2. predgovor ili prolog, prilo？en uz Zigavinov rad. Oba se teksta prvi put objavljuju kao cjelina. Autorica iznosi hipotezu o razlozima uklju？ivanja navedenih tekstova u zbornik i o njihovim tekstovnim vezama s odgovaraju？im tekstovima u prijepisima potpunoga crkvenoslavenskog prijevoda prve knjige iz Panoplie Dogmatike, to？nije: HM.SMS 186 – prijepis iz 16. st. iz Hilandarskog manastira na Atosu te III c 16 – prijepis iz kolekcije A. Mihanovi？a iz HAZU-a, tako？er iz 16. st. Usporedba navedenih prijepisa potvr？uje stajali？te da je Vladislav Gramatik bio dobro upoznat s antihereti？kim Zigavinim kompendijem i namjerno je odabrao upravo takve tekstovne jedinice koje tematiziraju va？ne vidove univerzalnoga modela srednjovjekovnoga pravoslavnog dru？tva, simbiozu izme？u politi？ke vlasti, knji？evnosti i kulture te izme？u vladara i pravoslavlja. Oba su teksta iz Zagreba？koga zbornika tematski povezana s osnovnom idejom opse？ne bilje？ke prepisiva？a Vladislava na kraju rukopisa IIIa 47, poznate i kao Poslanje knji？evnika Dimitru Kantakuzinu, naru？itelju zbornika. Drugi zaklju？ak, izveden na temelju jezi？nih karakteristika, jest da su oba odlomka iz Panoplie, koje je prepisao Vladislav Gramatik, druga？ije redakcije u odnosu na tekstove objavljene u potpunim slavenskim prijepisima Panoplie. Autorica isti？e va？nost odlomaka u Zagreba？kom zborniku za utvr？ivanje zbirke izvora Panoplie Dogmatike u slavenskoj tradiciji, kao i za odgovore na niz diskutabilnih pitanja gdje je, kada i u ？ijem autorstvu nastao cjelovit slavenski prijevod. Uska veza s ortodoksijom i ortopraksijom ato？koga mona？kog bratstva sigurno je bila pokreta？ dugotrajnoga rasprostranjivanja i prepisivanja ovoga va？nog teksta, posebno nakon 1453. godine kada su pravoslavlju, vi？e nego ikada ranije, bili nu？ni dogmatski temelji oblikovanja identiteta