Preobra？aji teorije blagostanja

Sa？etak U radu se ispituju preobra？aji teorije blagostanja, s osloncem na dru？tvenopovijesne i ideolo？ke prilike koje su utjecale na promjene shva？anja uloge dr？ave. Prvo se analizira ideja blagostanja u ？kotskom prosvjetiteljstvu, odnosno stara teorija blagostanja po kojoj dr？ava nije izvor blagostanja, ve？ je to vlastiti interes. Ova prvobitna teorija blagostanja utemeljena je na u？enju ？kotskih moralnih filozofa koji su, sukladno antropolo？kom skepticizmu, smatrali da je samoljublje ona antropolo？ka karakteristika koja dovodi do dru？tvenog napretka i da samo vlastiti interes mo？e motivirati ljude da slu？e drugima. Kasnije, uslijed promijenjenih dru？tvenih i politi？kih prilika, ？irenjem uvjerenja da je vladina djelatnost neophodna za slobodu i samorazvitak gra？ana, polako se napu？ta laissez-faire liberalizam, a dr？avni intervencionizam postaje klju？ni faktor osiguranja dru？tvenog blagostanja. U tom smislu analiziraju se promjene u okviru liberalne tradicije u drugoj polovici XIX. i prvoj polovici XX. stolje？a. Zatim se detaljno ispituje institucionalizirana dr？ava blagostanja kao poseban oblik organizacije kapitalisti？kog dru？tva poslije Drugog svjetskog rata, i njoj svojstvena moderna teorija blagostanja. Na kraju, prikazana je i kritika dr？ave blagostanja i samog pojma blagostanja oli？ena kako u djelu najpoznatijih predstavnika neoliberalnog vala, tako i u politikama konzervativno-liberalnih vlada 80-ih i 90-ih godina XX. stolje？a