Konjugacijski tipovi u hrvatskom jeziku

Sa？etak Hrvatska je morfologija poprili？no slo？ena zbog razli？itih promjena oblika u fleksiji, a te su se promjene nastojale opisati i kategorizirati s razli？itih pristupa. U prvom se dijelu rada daje kratki pregled hrvatske konjugacijske tipologije po？ev？i od prve hrvatske gramatike B. Ka？i？a (1604.) do posljednje autora J. Sili？a i I. Pranjkovi？a (2005.). Iako se broj vrsta kre？e od jedne do deset, podrobnijom se ra？？lambom uo？ava da se broj tipova penje na 29. U drugom se dijelu rada ra？？lanjuju neka na？ela razdiobe na tri skupine (a, e, i) i deset vrsta: brojnost, omjer osnovnih i prefigiranih glagola unutar vrste, posebno pro？irenost i njezina veza s brojno？？u, odnos brojnosti i ？estote, npr. broj ？lanova svake vrste u rje？niku koji raste od naj？e？？ih 100 do naj？e？？ih 6 tisu？a rije？i. Gra？u ？ini vi？e od 24 000 hrvatskih glagola koji su podijeljeni u skupine, vrste i razrede s razli？itim stupnjem ？lanstva unutar vrste. Prva se skupina sastoji samo od jednoga ？lana (glagoli tipa gledati), druga ima tri (glagoli tipa moliti, vidjeti i tr？ati), a tre？a ？est (glagoli tipa pisati, smijati se, putovati, davati, viknuti i i？i)