Usmjerenost razvijanju novih dimenzija u？enja i u？inkovitog profesionalnog razvoja u？itelja

Sa？etak Postmoderno doba, zbog digitalne i komunikacijske revolucije, utjecaja globalizacije i primjene tr？i？nih na？ela u obrazovanju, za u？itelje je izazov u zajednici koja u？i i stvara razvoj potencijala za inovacije i dru？tvo znanja (Hargreaves i Lo, 2000.). Me？utim, postoje i odre？ene prepreke u vidu nastojanja za oduzimanjem profesionalne autonomije propisivanjem centraliziranih kurikula i pritiscima vanjskih testiranja i vrednovanja. Zbog kompleksnosti svoje profesije, u？itelji nastoje prona？i ravnote？u izme？u vlastite ？elje za u？enjem i prilagodbe odgojno-obrazovnim situacijama u praksi. Za razliku od tradicionalnih, nove dimenzije profesionalnog u？enja aktivnim sudjelovanjem u？itelja pridonose njegovu osobnom i profesionalnom razvoju pru？aju？i istodobno mogu？nost generiranja znanja i ideja usmjerenih kvalitetnijoj nastavi. Radi se o u？iteljima koji se refleksivno anga？iraju i kontinuirano usavr？avaju te pritom utje？u na strukture i kulturno tkivo ？kole. U radu se daje pregled razli？itih pristupa novim dimenzijama u？enja i profesionalnog razvoja u？itelja te isti？u prednosti kulturno-induktivnog pristupa u smislu pove？anja u？iteljskog utjecaja i anga？mana u sklopu vlastitog formalnog i neformalnog profesionalnog u？enja