Birokracija i kreativna kompleksnost – empirijska analiza u？inkovitosti rje？avanja problema u organizacijama

Sa？etak Istra？ivanje predstavlja teorijsku i empirijsku analizu birokratskih i ne-birokratskih alata za rje？avanje problema u organizacijama koje se smatraju kompleksnim adaptivnim sustavima. Polaze？i od Stacyine teorije kreativne kompleksnosti, osmislili smo istra？iva？ki okvir sastavljen od pet indikatora (dimenzija): dezintegracija, nepravilnost, nestabilnost, disrupcija te devijacija (svaki od indikatora dalje je operacionaliziran u ？est pitanja u upitniku). Imaju？i na umu istra？iva？ku hipotezu, analizirali smo sklonost dono？enju odluka slije？enjem birokratske logike (linearnoga okru？enja) s jedne strane, te logike kreativne kompleksnosti s druge. Razina sklonosti analizirana je u usporedbi s u？inkovito？？u rje？avanja problema kori？tenjem metode ponovljene mjere MANOVA – (intersubjektivni faktor – U？INAK: 1. uspje？an, 2. neuspje？an). Sudionici istra？ivanja bila su 743 zaposlenika razli？itih organizacija. U istra？ivanju je kori？tena metoda upitnika K-T-1. Rezultati analize pokazali su da se stupanj uspjeha u rje？avanju problema zna？ajno razlikuje u tri dimenzije: nepravilnost, nestabilnost i devijacija. Ve？a sklonost kreativnoj kompleksnosti prona？ena je u dvije dimenzije: devijacija i pravilnost. Ve？i uspjeh u rje？avanju problema slijede？i birokratsku logiku prona？en je u dimenziji nestabilnost