Razaraju？e epidemije gr？ke populacije u novije doba

Sa？etak Posljednjih su stolje？a razaraju？e za Grke bile epidemije kuge, boginja, gube i kolere. Godine 1816. kuga je pogodila otoke u Jonskom i Egejskom moru, kopnenu Gr？ku, Konstantinopol i Smirnu. Mle？ani koji su vladali Jonskim otocima uspje？no su se borili protiv kuge, za razliku od Osmanlija koji su upravljali ostalim regijama. Godine 1922. kuga se pojavila kod prognanika iz Patra, koje su Turci protjerali iz Smirne i Male Azije. Cijepljenje protiv malih boginja najprije je provedeno u Tesali i izvodile su ga gr？ke ？ene, a gr？ki lije？nici Emmanouel Timonis (1713., Oxford) i Jakovos Pylarinos (1715., Venecija) napisali su relevantne znanstvene publikacije. Prva kolonija gubavaca otvorena je na otoku Chiosu. Na Kreti je Spinalonga pretvorena u otok gubavaca koji je nakon rata za nezavisnost protiv turske okupacije i ujedinjenja Krete s Gr？kom 1913. bio klasificiran kao Me？unarodna bolnica za gubavce. Kolera je pogodila Gr？ku 1853. – 1854., a donijeli su je francuski vojnici tijekom Krimskog rata i opet tijekom balkanskih ratova (1912. – 1913.) kada su bugarske postrojbe donijele koleru u sjevernu Gr？ku. Zbog uzastopnih ratova medicinska pomo？ nije bila uvijek dostupna, tako da su se o？ajni ljudi vi？e puta okretali religiji procesijama u ？ast lokalnih svetaca, za svoj spas u vrijeme epidemija