Klini？ka procjena samoadhezivnih teku？ih kompozita u lije？enju minimalno invazivnih kaviteta I. razreda: petogodi？nji rezultati dvostruko slijepoga randomiziranog kontroliranog klini？kog istra？ivanja

Sa？etak Svrha istra？ivanja: Cilj ovog istra？ivanja bio je procijeniti dugoro？ne klini？ke rezultate samoadhezivnog teku？eg kompozita u usporedbi s konvencionalnim teku？im kompozitom u kombinaciji s jetkaju？e-ispiru？im adhezivom u minimalno invazivnim kavitetima I. razreda. Materijali i metode: Na zubima dvadeset i pet pacijenata izra？ena su barem po dva ispuna I. razreda (n = 65). Nakon ？to su preparirani kaviteti I. razreda, nasumi？no su restaurirani ili samoadhezivnim teku？im kompozitom (Vertise-Flow/Kerr-VR) [skupina 1 (n = 33)], ili konvencionalnim teku？im kompozitom (Luxaflow/DMG-LX) u kombinaciji s jetkaju？e-ispiru？im adhezivnim sustavom (Teco/DMG) [skupina 2 (n = 32)] prema uputama proizvo？a？a. Dva istra？iva？a procijenila su po？etne vrijednosti restauracija prema kriterijima FDI-a i nakon toga u petogodi？njem razdoblju jedanput na godinu. Statisti？ka analiza provedena je Pearsonovim Chi-kvadrat testom i Cochranovim Q-testom, a zatim McNemarovim testom (p = 0,05). Rezultati: Nakon pet godina ukupno je izra？eno 47 restauracija sa stopom odaziva na kontrolne preglede od 68 %. U razdoblju od ？etiri godine, na trima (11,5 %) restauracijama u skupini VR i dvjema u skupini LX (7,6 %) dogodio se kumulativni gubitak retencije. Sedamnaest restauracija (73,9 %) VR i 14 LX (58,3 %) ocijenjeno je klini？ki dobrima (2) za parametar rubne prilagodbe. Pri procjeni nakon pet godina u skupinama VR i LX zabilje？eni su sli？ni rezultati za sve procijenjene parametre (p > 0,05). Kumulativne stope gubitka retencije u skupinama VR i LX iznosile su 15,3 %, odnosno 7,6 %. Ni kod jedne restauracije nije zabilje？en rekurentni karijes ili postoperativna osjetljivost. Za oba materijala zabilje？ena je zna？ajna promjena nakon ？etiri i pet godina, kad je rije？ o rubnom obojenju, u odnosu prema po？etnoj vrijednosti (p < 0,001). Nadalje, opa？ene su zna？ajne promjene za parametar rubne prilagodbe u skupinama VR i LX nakon jedne, dvije, tri, ？etiri i pet godina u usporedbi s po？etnom vrijednosti (p < 0,001). Zaklju？ak: Oba materijala za restauraciju kaviteta I. razreda pokazala su klini？ki prihvatljive rezultate nakon pet godina. Samoadhezivni teku？i kompozit imao je sli？ne klini？ke performanse kao i konvencionalni teku？i kompozit u kombinaciji s jetkaju？e-ispiru？im adhezivnim sustavom