Usporedba dugotrajne u？inkovitosti stabilizacijske i placebo udlage u terapiji kroni？nih temporomandibularnih poreme？aja

Sa？etak Svrha istra？ivanja: Cilj ove studije bio je procijeniti dugoro？nu u？inkovitost stabilizacijske udlage u lije？enju pacijenata s kroni？nim temporomandibularnim poreme？ajima (TMP-om) te usporediti ishode lije？enja s onima postignutima placebo udlagom kod pacijenata s dijagnozom miofascijalne boli i onih s pomakom zglobne plo？ice. Materijali i metode: U dvije terapijske skupine bile su podijeljene 34 pacijentice s kroni？nim TMP-om – u prvoj su se skupini, kao terapijskim sredstvom, koristile stabilizacijskom udlagom (SU-om), a u drugoj placebo udlagom (PU-om). Ishodi lije？enja (bol procijenjena vizualnom analognom ljestvicom (VAS-om), maksimalno bezbolno otvaranje usta (MCO), maksimalno neasistirano otvaranje usta (MMO), kvaliteta ？ivota ovisna o oralnome zdravlju (OHIP-14), razina percipiranog stresa (PSS), karakteristi？ni intenzitet boli (prema graduiranoj ljestvici kroni？ne boli – GCPS-u) i funkcijska ograni？enja ？eljusti (prema ljestvici ograni？enja funkcije ？eljusti – JFLS-u) pra？eni su tijekom ？est mjeseci. Rezultati: Nisu zabilje？ene statisti？ki zna？ajnije razlike me？u skupinama prije po？etka lije？enja (p > 0,05). Rezultati procijenjeni VAS-om i srednji rezultati za OHIP-14 zna？ajno su se razlikovali izme？u terapijskih skupina (p = 0,004, p = 0,02, respektivno), s ve？im smanjenjem boli i ve？im pobolj？anjem kvalitete ？ivota u skupini sa SU-om u odnosu na skupinu s PU-om. Tijekom ？est mjeseci nije zabilje？eno statisti？ki zna？ajno pove？anje iznosa maksimalnoga bezbolnog otvaranja usta (MCO), no vrijednosti MCO-a zna？ajno su se razlikovale izme？u terapijskih skupina, s ve？im ukupnim vrijednostima u skupini sa SU-om u usporedbi s onom s PU-im (p = 0,046), te izme？u dijagnosti？kih podskupina s TMP-om, s ve？im ukupnim vrijednostima u skupini s MP-om u odnosu prema skupini s DD bolesnicima (p = 0,03). U skupini sa SU-om postojala je zna？ajna razlika u kategorijama JFLS-a izme？u po？etne vrijednosti i nakon ？est mjeseci lije？enja u svim kategorijama, osim u emocionalnoj i verbalnoj ekspresiji (？vakanje p = 0,00015; okomita pokretljivost ？eljusti p = 0,00018). U skupini s PU-om nije bilo zna？ajnih promjena u pojedinim kategorijama JFLS-a. Zaklju？ak: Tijekom ？estomjese？nog lije？enja stabilizacijska udlaga pokazala se u？inkovitijom od placebo udlage u smanjenju spontane boli, unkcionalnih ograni？enja donje ？eljusti te u pobolj？anju kvalitete ？ivota ovisne o oralnome zdravlju. U skupini lije？enoj stabilizacijskom udlagom tako？er su uo？ene zna？ajno ve？e vrijednosti maksimalnoga bezbolnog otvaranja usta. Iako bi placebo mogao dijelom biti odgovoran za