%0 Journal Article
%T Usporedba dugotrajne u£¿inkovitosti stabilizacijske i placebo udlage u terapiji kroni£¿nih temporomandibularnih poreme£¿aja
%A Alajbeg
%A Iva Z.
%A Vrbanovi£¿
%A Ema
%J -
%D 2019
%R 10.15644/asc53/3/1
%X Sa£¿etak Svrha istra£¿ivanja: Cilj ove studije bio je procijeniti dugoro£¿nu u£¿inkovitost stabilizacijske udlage u lije£¿enju pacijenata s kroni£¿nim temporomandibularnim poreme£¿ajima (TMP-om) te usporediti ishode lije£¿enja s onima postignutima placebo udlagom kod pacijenata s dijagnozom miofascijalne boli i onih s pomakom zglobne plo£¿ice. Materijali i metode: U dvije terapijske skupine bile su podijeljene 34 pacijentice s kroni£¿nim TMP-om ¨C u prvoj su se skupini, kao terapijskim sredstvom, koristile stabilizacijskom udlagom (SU-om), a u drugoj placebo udlagom (PU-om). Ishodi lije£¿enja (bol procijenjena vizualnom analognom ljestvicom (VAS-om), maksimalno bezbolno otvaranje usta (MCO), maksimalno neasistirano otvaranje usta (MMO), kvaliteta £¿ivota ovisna o oralnome zdravlju (OHIP-14), razina percipiranog stresa (PSS), karakteristi£¿ni intenzitet boli (prema graduiranoj ljestvici kroni£¿ne boli ¨C GCPS-u) i funkcijska ograni£¿enja £¿eljusti (prema ljestvici ograni£¿enja funkcije £¿eljusti ¨C JFLS-u) pra£¿eni su tijekom £¿est mjeseci. Rezultati: Nisu zabilje£¿ene statisti£¿ki zna£¿ajnije razlike me£¿u skupinama prije po£¿etka lije£¿enja (p > 0,05). Rezultati procijenjeni VAS-om i srednji rezultati za OHIP-14 zna£¿ajno su se razlikovali izme£¿u terapijskih skupina (p = 0,004, p = 0,02, respektivno), s ve£¿im smanjenjem boli i ve£¿im pobolj£¿anjem kvalitete £¿ivota u skupini sa SU-om u odnosu na skupinu s PU-om. Tijekom £¿est mjeseci nije zabilje£¿eno statisti£¿ki zna£¿ajno pove£¿anje iznosa maksimalnoga bezbolnog otvaranja usta (MCO), no vrijednosti MCO-a zna£¿ajno su se razlikovale izme£¿u terapijskih skupina, s ve£¿im ukupnim vrijednostima u skupini sa SU-om u usporedbi s onom s PU-im (p = 0,046), te izme£¿u dijagnosti£¿kih podskupina s TMP-om, s ve£¿im ukupnim vrijednostima u skupini s MP-om u odnosu prema skupini s DD bolesnicima (p = 0,03). U skupini sa SU-om postojala je zna£¿ajna razlika u kategorijama JFLS-a izme£¿u po£¿etne vrijednosti i nakon £¿est mjeseci lije£¿enja u svim kategorijama, osim u emocionalnoj i verbalnoj ekspresiji (£¿vakanje p = 0,00015; okomita pokretljivost £¿eljusti p = 0,00018). U skupini s PU-om nije bilo zna£¿ajnih promjena u pojedinim kategorijama JFLS-a. Zaklju£¿ak: Tijekom £¿estomjese£¿nog lije£¿enja stabilizacijska udlaga pokazala se u£¿inkovitijom od placebo udlage u smanjenju spontane boli, unkcionalnih ograni£¿enja donje £¿eljusti te u pobolj£¿anju kvalitete £¿ivota ovisne o oralnome zdravlju. U skupini lije£¿enoj stabilizacijskom udlagom tako£¿er su uo£¿ene zna£¿ajno ve£¿e vrijednosti maksimalnoga bezbolnog otvaranja usta. Iako bi placebo mogao dijelom biti odgovoran za
%K temporomandibularni poreme£¿aji
%K okluzijska udlaga
%K kroni£¿na bol
%K facijalna 
bol
%U https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=328845