？empresi i cedrovi u funkciji melioracija i obnove izgorenih povr？ina na podru？ju kr？a

Sa？etak U radu su navedene biolo？ke i ekolo？ke zna？ajke, rasprostranjenost, primjena u krajobrazu i gospodarstvu te ？umsko-uzgojne karakteristike za odabrane vrste ？empresa i cedrova koji se najvi？e koriste u ？umarstvu i hortikulturi. Rezimiraju？i navedeno do？li smo do sljede？ih ？injenica: stablo obi？nog ？empresa je heliofitna vrsta visoka do 30 m. Kserofitna je vrsta. Kod nas se mo？e uzgajati u arealskim razmjerima rasprostranjenja masline. Uzgaja se u hortikulturi i u svrhu ？umskih melioracija. Sjeme mu je adaptirano na po？are pa se dobro samoobnavlja nakon po？ara. Arizonski ？empres naraste od 12-15 m i nije zahtjevan prema tlu. Pogodan je za podizanje vjetrobranih pojaseva, ？umskih melioracija i u svrhu po？umljavanja. Atlaski cedar je stablo visine do 40 metara, aridnih podru？ja te za rast i uzgoj treba obilje svjetla. U meliorativnom smislu je zna？ajna ？etinja？a. Stablo libanonskog cedra dose？e i do 40 metara visine te raste u aridnim podru？jima. Heliofitna je vrsta. U meliorativnom pogledu je zna？ajna ？etinja？a. Himalajski cedar je do 50 m visoko stablo. U nas se ？esto uzgaja u primorskim nasadima. Kod nas su cedrovi sa？eni gotovo isklju？ivo kao dekorativne, hortikulturne vrste dok ih vrlo malo ima, uglavnom u mje？ovitim, kulturama s borovima, prete？ito u Istri i rijetko na obalnom podru？ju (Musapstan-Zadar) ili otocima. Op？enito sa？imaju？i, ove perspektivne mediteranske vrste bi se trebale vi？e koristiti u melioracijama kr？a, sanaciji izgorenih povr？ina, u ？umarstvu kao gospodarske vrste u mje？ovitim kulturama, pa i u hortikulturi