Kemijski sastav te antioksidacijski, citotoksi？ni i insekticidni potencijal valerijane Valeriana alliariifolia u Turskoj

Sa？etak Valerijana (odoljen) ？esta je biljna vrsta koja se zbog svojih ljekovitih svojstava od davnina rabi u narodnoj medicini. U ovome se istra？ivanju utvrdio fitokemijski profil te antioksidacijsko, citotoksi？no i insekticidno djelovanje tradicionalne vrste koja se za lije？enje rabi u Turskoj – Valeriana alliariifolia Adams. Za analizu je maceracijom pripremljeno ？est ekstrakata njezina korijena pomo？u heksana (HM1), kloroforma (CM1), etanola (EM1, EM2) i vode (WM1, WM2). Jedan je uzorak pripremljen infuzijom vodom (WI) prema tradicionalnom turskom receptu za ljekovite pripravke. Testovima antioksidacijskoga djelovanja pomo？u 2,2-difenil-1-pikrilhidrazila (DPPH) i 2,2’-azino-bis(3-etilbenzotiazolin-6-sulfoni？ne kiseline (ABTS) izdvojeni su sljede？i ekstrakti s najja？im antioksidacijskim djelovanjem: EM1 (IC50 – DPPH: 17,694 μg/mL; ABTS: 23,8 μg/mL) i EM2 (IC50 – DPPH: 20 μg/mL; ABTS: 21,5 μg/mL). Ekstrakt s heksanom, HM1, iskazao je najve？u citotoksi？nost (IC50<10 μg/mL protiv tumorskih stanica HepG2 i HUVEC), a EM2 sna？nu citotoksi？nost (IC50<10 μg/mL protiv HepG2 stanica te IC50 11,96 μg/mL protiv HUVEC stanica). Ekstrakte s najsna？nijim citotoksi？nim djelovanjem tako？er smo analizirali za insekticidno djelovanje protiv odraslih ？enki komarca vrste Aedes aegypti te njihovih li？inki. U skladu sa svojom citotoksi？nosti, HM1 se pokazao najdjelotvornijim (smrtnost 90±10 %). Zbog sna？nog antioksidacijskog, citotoksi？nog i insekticidnog djelovanja, napravili smo i fitokemijsku analizu ekstrakata HM1, EM1 i EM2 slu？e？i se metodama GC-MS (za HM1) i LC-MS/MS (za EM1 i EM2). Tako？er smo analizirali sastav esencijalnoga ulja dobivenoga mikrodestilacijom korijena V. alliariifolia kako bismo ga usporedili sa sastavom HM1, koji je sadr？avao hlapljive sastojke. Fitokemijska je analiza pokazala da je glavni sastojak HM1 izovalerijanska kiselina (16 %), a esencijalnoga ulja 1,8-cineol (2,9 %). Glavni sastojci ekstrakata EM1 i EM2 bili su 5-O-kafeoilkvinska kiselina (klorogena kiselina), verbakozid (akteozid) i 3,5-dikafeoilkvinska kiselina. U svjetlu ovih rezultata i dostupne literature, mo？emo zaklju？iti da V. alliariifolia ima dobar bioaktivni potencijal, koji se mo？e iskoristiti za razli？ite svrhe poput razvoja novih tvari za lije？enje bolesti. Razlika u sadr？aju izme？u esencijalnoga ulja i ekstrakta HM1 pokazala se golemom te upu？uje na to da su razlike u aktivnosti izme？u uzoraka rezultat sastava, zbog ？ega primjena/lije？enje trebaju uvjetovati koja ？e se vrsta pripravka odabrati. Dodatna je vrijednost ovoga istra？ivanja ？to su se u ekstraktima valerijane prvi