%0 Journal Article
%T Kemijski sastav te antioksidacijski, citotoksi£¿ni i insekticidni potencijal valerijane Valeriana alliariifolia u Turskoj
%A Akbal-Dagistan
%A Ozlem
%A Bardakci
%A Hilal
%A Becnel
%A James
%A Estep
%A Alden S.
%A Goger
%A Fatih
%A Kessler
%A Sonja M.
%A Kiemer
%A Alexandra
%A Kurkcuoglu
%A Mine
%A Mat
%A Afife
%A Sen-Utsukarci
%A Burcu
%A Tabanca
%A Nurhayat
%A Taskin
%A Turgut
%J -
%D 2019
%R 10.2478/aiht-2019-70-3273
%X Sa£¿etak Valerijana (odoljen) £¿esta je biljna vrsta koja se zbog svojih ljekovitih svojstava od davnina rabi u narodnoj medicini. U ovome se istra£¿ivanju utvrdio fitokemijski profil te antioksidacijsko, citotoksi£¿no i insekticidno djelovanje tradicionalne vrste koja se za lije£¿enje rabi u Turskoj ¨C Valeriana alliariifolia Adams. Za analizu je maceracijom pripremljeno £¿est ekstrakata njezina korijena pomo£¿u heksana (HM1), kloroforma (CM1), etanola (EM1, EM2) i vode (WM1, WM2). Jedan je uzorak pripremljen infuzijom vodom (WI) prema tradicionalnom turskom receptu za ljekovite pripravke. Testovima antioksidacijskoga djelovanja pomo£¿u 2,2-difenil-1-pikrilhidrazila (DPPH) i 2,2¡¯-azino-bis(3-etilbenzotiazolin-6-sulfoni£¿ne kiseline (ABTS) izdvojeni su sljede£¿i ekstrakti s najja£¿im antioksidacijskim djelovanjem: EM1 (IC50 ¨C DPPH: 17,694 ¦Ìg/mL; ABTS: 23,8 ¦Ìg/mL) i EM2 (IC50 ¨C DPPH: 20 ¦Ìg/mL; ABTS: 21,5 ¦Ìg/mL). Ekstrakt s heksanom, HM1, iskazao je najve£¿u citotoksi£¿nost (IC50<10 ¦Ìg/mL protiv tumorskih stanica HepG2 i HUVEC), a EM2 sna£¿nu citotoksi£¿nost (IC50<10 ¦Ìg/mL protiv HepG2 stanica te IC50 11,96 ¦Ìg/mL protiv HUVEC stanica). Ekstrakte s najsna£¿nijim citotoksi£¿nim djelovanjem tako£¿er smo analizirali za insekticidno djelovanje protiv odraslih £¿enki komarca vrste Aedes aegypti te njihovih li£¿inki. U skladu sa svojom citotoksi£¿nosti, HM1 se pokazao najdjelotvornijim (smrtnost 90¡À10 %). Zbog sna£¿nog antioksidacijskog, citotoksi£¿nog i insekticidnog djelovanja, napravili smo i fitokemijsku analizu ekstrakata HM1, EM1 i EM2 slu£¿e£¿i se metodama GC-MS (za HM1) i LC-MS/MS (za EM1 i EM2). Tako£¿er smo analizirali sastav esencijalnoga ulja dobivenoga mikrodestilacijom korijena V. alliariifolia kako bismo ga usporedili sa sastavom HM1, koji je sadr£¿avao hlapljive sastojke. Fitokemijska je analiza pokazala da je glavni sastojak HM1 izovalerijanska kiselina (16 %), a esencijalnoga ulja 1,8-cineol (2,9 %). Glavni sastojci ekstrakata EM1 i EM2 bili su 5-O-kafeoilkvinska kiselina (klorogena kiselina), verbakozid (akteozid) i 3,5-dikafeoilkvinska kiselina. U svjetlu ovih rezultata i dostupne literature, mo£¿emo zaklju£¿iti da V. alliariifolia ima dobar bioaktivni potencijal, koji se mo£¿e iskoristiti za razli£¿ite svrhe poput razvoja novih tvari za lije£¿enje bolesti. Razlika u sadr£¿aju izme£¿u esencijalnoga ulja i ekstrakta HM1 pokazala se golemom te upu£¿uje na to da su razlike u aktivnosti izme£¿u uzoraka rezultat sastava, zbog £¿ega primjena/lije£¿enje trebaju uvjetovati koja £¿e se vrsta pripravka odabrati. Dodatna je vrijednost ovoga istra£¿ivanja £¿to su se u ekstraktima valerijane prvi
%K antioksidacijsko djelovanje
%K citotoksi£¿nost
%K GC-MS
%K insekticidno djelovanje
%K LC-MS/MS
%U https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=328761