Kriza demokratskog konstitucionalizma i izgledi demokratske tranzicije u Republici Hrvatskoj

Sa？etak Velika o？ekivanja koja je donijela “ustavna revolucija” iz 1990. godine nisu se ostvarila. Teorija “demokratske tranzicije” od samog po？etka patila je od vidljivih slabosti: pretpostavke kako je u Europi i svijetu zaista uspostavljen novi poredak, utemeljen na altruizmu, solidarnosti, brizi za sveop？i napredak i, iznad svega, na odricanju od uporabe sile. U tom procesu Hrvatska je jako kasnila zbog okolnosti koje je donijela agresija, pobuna, okupacija dijela teritorija i nu？nost obrane suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti kao primarna zada？a. Nove nade donijelo je punopravno ？lanstvo u Europskoj uniji, ali samo kratkotrajno: tijekom dugogodi？njih priprema i pregovora, od Sporazuma o stabilizaciji i pridru？ivanju iz 2001. godine do potpisivanja Ugovora o pristupanju 2011. godine te punopravnog ？lanstva 2013. godine, sama Europska unija bitno se promijenila, ？to se najizrazitije odra？ava na planu europskog konstitucionalizma i konstitucionalizma dr？ava ？lanica. U sveop？oj regresiji i redukciji o？ekivanja ne mo？emo o？ekivati potrebne i bitne promjene u Republici Hrvatskoj. Gledaju？i situaciju u europskim dr？avama i na razini same Europske unije ne mo？emo se oteti dojmu kako se, nakon relativno kratkotrajnog prekida, temeljni koncepti demokracije i liberalnog konstitucionalizma nalaze na udaru klatna povijesti, koje se ponovno zanjihalo u suprotnom pravcu. Trijumfalni mar？ ustavnih revolucija, no？en dugo potiskivanim te？njama gra？anstva, zaustavljen je puze？im protuudarom konzervativnih nacionalisti？kih oligarhija, uspostavljenih na ？iroko rasprostranjenom razo？aranju ？to ga je donijela globalizacija, privatizacija i podvrgavanje dr？ave blagostanja interesima krupnog kapitala i diktaturom menad？menta velikih korporacija. Gotovo su potpuno zaboravljena velika o？ekivanja ？to ih je donijelo ru？enje “komunisti？kih” autokracija prije tridesetak godina. Pravna i politi？ka teorija tek se okre？e tom su？tinskom problemu modernog svijeta izgra？enog na konceptima demokracije, konstitucionalizma, vladavine prava i promicanja ljudskih prava. Vrijeme je da se i u Hrvatskoj okrenemo poku？ajima sinteze i razmotrimo kako o？uvati temelje tek uspostavljenog konstitucionalizma i zaista nezrele “nove demokracije”. Autor smatra kako ？e ustupci i promjene biti nu？ni, ali odlu？no nagla？ava stav da po？eljne alternative nema