PROTUPRAVNOST INTERVENCIJE I ANEKSIJE U ME？UNARODNOM PRAVU: SLU？AJ KRIMA

Sa？etak Ruska Federacija iskoristila je politi？ku krizu u Ukrajini krajem 2013. godine, nastalu u povodu nepotpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridru？ivanju s Europskom unijom kako bi dodatno destabilizirala Ukrajinu, izazivaju？i nemire na unutarnjem planu, napetosti me？u tamo？njim etni？kim grupama i organiziraju？i oru？ane skupine na krimskom poluotoku. Time su se otvorile stare rane i sje？anja na povijesne sukobe te komplicirane i slo？ene odnose izme？u dvaju naroda – ruskog i ukrajinskog. Tada jo？ nije bilo u cijelosti jasno koji je plan i krajnji cilj Ruske Federacije vezano uz ova doga？anja. Vrlo brzo, Ruska Federacija poma？e organiziranju kontroverznog referenduma na poluotoku u o？ujku 2014. o politi？koj budu？nosti Krima, pozivanjem na pravo na samoodre？enje ruskog stanovni？tva na Krimu. Rezultati referenduma pokazali su da stanovni？tvo Krima premo？no glasa za secesiju od Ukrajine. Tada je ve？ bilo jasnije u kojem smjeru ide ruska politika. Kona？ni je cilj Ruske Federacije bio aneksija i inkorporiranje Krima u Rusku Federaciju, zbog pro？irenja vlastitog teritorija i, jo？ va？nije, zauzimanja iznimno, za Rusku Federaciju, geostrate？ki va？nog poluotoka u Crnom moru. Osim ？to je Ruska Federacija prekr？ila i zloupotrijebila niz odredbi me？unarodnog prava, prekr？ila je i me？unarodne ugovore koje je, u me？uvremenu, zaklju？ila s Ukrajinom. Tako？er su prekr？eni i unutarnji propisi Ukrajine. Aneksija Krima, od strane Ruske Federacije, stoga predstavlja jedno od najaktualnijih, ali i najkontroverznijih pitanja me？unarodne zajednice i ujedno ukazuje na najve？e slabosti suvremenog me？unarodnog prava. Sumiraju？i sve ruske argumente za aneksiju Krima te izu？avaju？i relevantne norme me？unarodnog prava dolazi se do zaklju？ka da je Ruska Federacija de facto okupirala i anektirala dio susjedne dr？ave i time prekr？ila norme pozitivnog me？unarodnog prava