Ususret osnivanju zagreba？ke nacionalne opere (1870): izvedbe Suppéovih opereta i njihova recepcija

Sa？etak U tekstu se analizira prisutnost glazbe, prvenstveno opereta, dalmatinskog skladatelja Franza von Suppéa (1819-1895) na pozornici zagreba？kog kazali？ta prije osnutka stalnog opernog ansambla 1870. godine. Njegova su djela pripadala – uz Offenbachove i Zaj？eve uspje？nice – rado prihva？anim djelima u pripremnoj fazi desetlje？a koje je prethodilo osnutku opere, iako su prona？eni podatci i o njihovim ranijim izvedbama u okvirima njema？kih i talijanskih gostuju？ih kazali？nih dru？ina. Operete na hrvatskom jeziku po？ele su se izvoditi 1863. godine, u ？emu su sudjelovali uglavnom glumci koji su znali pjevati te tek pokoji profesionalni pjeva？ i mali orkestralni sastav koji je imao zadatak izvoditi scensku glazbu uz dramske predstave. Od Suppéovih djela na repertoaru su se tada na？le ？etiri operete: Veseli djaci, Pjesnik i seljak, 10 djevojakah, ni za jednu mu？a te Liepa Galateja, koje su uglavnom bile dobro prihva？ene i punile su kazali？te. Osim opereta, tada su se izvodile i razne druge vesele glazbeno-scenske vrste koje nisu postavljale prevelike glazbene zahtjeve. Ipak, operetu su kriti？ari ？esto progla？avali ？nu？nim zlom？, tek pomo？nim sredstvom za punjenje kazali？ne blagajne. Me？utim, dobro izvedena opereta tako？er je zahtijevala dobre i profesionalne izvo？a？e, ？to je – osobito u po？etcima djelovanja zagreba？kog kazali？ta – predstavljalo velik problem. Promatraju？i mogu？nosti izvedbe Suppéovih opera te njihovu recepciju na primjeru zagreba？kog nacionalnog kazali？ta, mo？emo donijeti niz zaklju？aka vezanih uz sudbinu Suppéovih djela, ali i na？elnih problema zagreba？kog glazbenokazali？nog ？ivota onoga doba