Liszt i lo？ ukus

Sa？etak ？ini se da se me？u svim velikim skladateljima Franza Liszta najvi？e optu？uje za lo？ ukus, ali da mu te optu？be do odre？ene mjere osiguravaju posebno mjesto u glazbeni？kom Panteonu. Slijede？i svoju glavnu ideju, autor predstavlja pregled povijesnih formulacija o ukusu, ？dobrom ukusu？ i ？lo？em ukusu？ u napisima od baroka do danas, slu？e？i se idejama mislilaca i pisaca kao ？to su Leopold Mozart, F.J. Haydn, sam Franz Liszt, Charles Rosen, Alfred Brendel, Marquis de Venosta, Stephen Menell, Giulio Mancini, David Hume, T.S. Eliot, Igor Stravinski, Fran？ois Raguenet, J.L. Lecerf de la Viéville, Francesco Geminiani, Voltaire, D’Alembert, Immanuel Kant, Edmund Burke, Gillo Dorfles, Reynaldo Hahn, Artur Schnabel, Theodor Billroth i neki drugi. Autor se posebno zadr？ava na Drugoj ma？arskoj rapsodiji, smatraju？i ju Lisztovim glavnim djelom te isti？u？i njezinu originalnost i dovr？enost forme. Djelomi？ni prijezir publike i kritike spram nje smatra antikazali？nom predrasudom, a njezinu ukotvljenost u popularnu kulturu dana？njice, te stanovitu me？upovezanost umjetni？kog i vulgarnog u njoj, neospornim dokazom Lisztove skladateljske veli？ine