O novome nakon modernizma: stvarala？tvo u kontekstu pro？irenog pojma umjetnosti

Sa？etak U radu se ispituje ？to pojam stvarala？tva podrazumijeva nakon povijesnih avangardi, odnosno neoavangardi i postavangardi gdje dolazi do radikalnog preispitivanja i pro？irenja pojma umjetnosti sve do to？ke u kojoj umjetnost samu sebe dovodi u pitanje, postaje neprepoznatljiva ？isto zamjedbenim svojstvima te se potvr？uje kao neka vrsta filozofi- je. ？esto se navodi kako je umjetnost time do？la do kraja svojeg povijesnog razvoja, odnosno do ？povijesne samosvi- jesti koja je u stanju prepoznati sve povijesno determinirane razlike.” Rije？ je o kontroverznom razdoblju u povijesti umjetnosti koje s jedne strane obilje？ava vrhunac modernizma naj？i？？im formalisti？kim izrazom, a s druge strane napu？tanjem njegove glavne ideje (vjera u napredak i emancipaciju ？ovje？anstva), kritikom autonomije umjetnosti, ukidanjem razlike izme？u visoke i popularne umjetnosti, izlaskom iz studija i muzeja u svakodnevni ？ivot, na ulicu, u krajolik i sl. Cilj je rada analizirati pojam stvarala？tva u kontekstu suvremene umjetni？ke prakse gdje je diskurs o nemogu？nosti novog, prema teoreti？aru umjetnosti B. Groysu, postao osobito utjecajan i ra？iren