Odjeci crkvenih reformi u sakralnoj arhitekturi 11. stolje？a u Splitu

Sa？etak Ideje crkvenoga reformatorskog pokreta na isto？noj obali Jadrana sna？no su odjeknule u Osorskoj biskupiji, ？to ne iznena？uje zna li se da je tamo？nji biskup sveti Gaudencije uspostavio dobre osobne kontakte s talijanskom reformatorskom opatijom u Pomposi, a preko nje i sa samostanom u Clunyju. Po？etkom 11. stolje？a u Istri je boravio Romuald, utemeljitelj kamaldoljana, posebnog ogranka benediktinskog reda, koji je prije dolaska na podru？je Osorske biskupije boravio u Pomposi, gdje je uspostavio jako dobre odnose s tada？njim opatom reformiranog Clunyja Odilonom. Prisni prijateljski kontakti Romulda i Odilona odrazili su se i na polju arhitekture, ？to je vidljivo u translaciji nekih arhitektonskih elemenata nastalih u Pomposi na podru？je Osorske biskupije. Do ？irenja novih umjetni？kih ideja na druge dijelove isto？noga Jadrana dolazi zahvaljuju？i ustrojstvu crkvene administracije i rasprostiranju njezine jurisdikcije. Osorska je biskupija ve？ u prvoj polovici 11. stolje？a po？ela ba？tiniti nove arhitektonske primjere koji su se u to doba razvijali u talijanskoj Pomposi. Sredinom 11. stolje？a biv？i osorski biskup Lovro postaje splitskim nadbiskupom. Gotovo u isto vrijeme kada nadbiskupsku stolicu u Splitu preuzima Lovro, na mjesto trogirskog biskupa zasjeo je Ivan, tako？er iz Osora. Na taj je na？in do？lo do preno？enja reformisti？kih umjetni？kih modela iz arhitekture Osorske biskupije na dalmatinski prostor. Ovaj rad nastoji u prvom redu razmotriti do kakvih je promjena do？lo u arhitekturi grada Splita u razdoblju druge polovice 11. stolje？a, kada je Splitskom nadbiskupijom upravljao Lovro. Kako je u tom razdoblju vrlo va？an bio i odnos Lovre prema tada？njim hrvatskim kraljevima, osobito Zvonimiru, ali i prema papi, osobita ？e se pozornost posvetiti analizi Lovrine uloge u tada？njoj sakralnoj arhitekturi Splita