DJELOMI？NA UVJETNA OSUDA I NJEZINA PRIMJENA U PRAKSI S PRIKAZOM SUSTAVA UVJETNE OSUDE U NOVOM KAZNENOM ZAKONU

Sa？etak Pomaci u？injeni ？ispu？tanjem“ uvjetne osude kao kaznenopravne sankcije sui generis i potvr？ivanjem kao modifikacije kazne, ？to u svojoj su？tini ona i jest, te uvo？enje novog instituta djelomi？ne uvjetne osude bit ？e ideja vodilja ovog rada. Novim Kaznenim zakonom, donesenim krajem listopada 2011. godine, zakonodavac je za uvjetnu osudu predvidio novo mjesto u sustavu kaznenopravnih sankcija. Uvjetnu osudu zakonodavac tretira kao nesamostalnu kaznenopravnu sankciju, kao svojevrsnu modifikaciju kazne i va？nu alternativu kratkotrajnim kaznama zatvora. Kad se u stranim zakonodavstvima koristi rije？ ？uvjetna“, ponajprije se misli na kaznu, ？ime se na？ zakonodavac polagano usugla？ava sa suvremenim kaznenim zakonodavstvima te napu？ta koncept uvjetne osude kao mjere upozorenja. Kriminalnopoliti？ki opravdano, uveden je i novi koncept uvjetne osude, tzv. djelomi？na uvjetna osuda. Djelomi？na uvjetna osuda svakako je novina u na？em kaznenom zakonodavstvu, me？utim iz poredbenopravnog gledi？ta ne mo？emo je smatrati inovacijom u kaznenom pravu. Koncept djelomi？ne uvjetne osude otprije je poznat u komparativnim zakonodavstvima, primjerice u zakonodavstvu ？vicarske ili Austrije, po uzoru na koje je i preuzet. Krajnja nit vodilja ide prema tome da se uvo？enjem novog instituta djelomi？ne uvjetne osude pro？iri podru？je primjene, odnosno postigne fleksibilniji modus kaznenopravne reakcije u situacijama koje zahtijevaju primjenu nekog stro？eg oblika uvjetne osude za ？srednje te？ka“ kaznena djela