RAZVOJ, ZNA？AJ I ULOGA NEPROMJENLJIVIH DIJELOVA USTAVA

Sa？etak Ideja o nepromjenljivim dijelovima ustava mo？e se prona？i jo？ u anti？kom razdoblju gr？kih polisa. Nakon toga prihva？aju je i ustavotvorci tijekom 18. st. Prvi pisani ustavni dokumenti toga razdoblja sadr？e zabrane promjene ustava, primjeri su svakako Ustav SAD-a iz 1787. i francuski Ustav iz 1791. Od toga vremena ustavotvorci sve ？e？？e pose？u za uno？enjem takvih nepromjenljivih dijelova u ustave. Motivi za njihovo uno？enje u ustav, kao i ciljevi koji se time ？ele posti？i, mogu biti razli？iti. Dva su na？ina na koje se zabrana promjene unosi u ustave: izri？ito i pre？utno. Takva zabrana mo？e biti trajna ili samo privremena, mo？e se odnositi na cijeli ustav ili samo na neke njegove dijelove. Bez obzira na mnoge izazove s kojima se suo？ava cijeli koncept nepromjenljivih dijelova ustava, vidljiv je uzlazni trend njegova uno？enja u ustavne dokumente. Takve ？vje？ne klauzule“ sve se ？e？？e mogu prona？i u ustavima diljem svijeta