Osnovne zna？ajke prava na slobodno razvijanje osobnosti u njema？kom ustavnom pravu

Sa？etak Autor izla？e povijesno utemeljenje i razvoj prava na slobodno razvijanje osobnosti kojega jam？i ？l. 2 I Tz. Usprkos ？injenici da je taj ？lanak u formalnom smislu ostao nepromijenjen od dana dono？enja Temeljnog zakona do danas, pravo na slobodno razvijanje osobnosti razra？eno je i dodatno razvijeno praksom Saveznog ustavnog suda. Pravo na slobodno razvijanje osobnosti zajam？eno tom odredbom prvenstveno je pozitivno ustavno pravo, ali njegovo zna？enje izvire iz nadpozitivnog pojma slobode. Savezni ustavni sud razvio je ？l. 2 I Tz u dva glavna smjera. S jedne strane, kada se taj ？lanak tuma？i stati？ki i zajedno s ？l. 1 I Tz, njime je za？ti？eno op？e pravo osobnosti, a kada se tuma？i u dinami？kom smislu, njime se ？titi op？a sloboda djelovanja. ？iroko tuma？enje pojma ustavnog poretka za potrebe ？l. 2 I Tz dovelo je, tako？er, i do pro？irenja ustavne osnove za podno？enje ustavne tu？be. Tako podnositelji imaju pravo podnijeti ustavnu tu？bu isti？u？i da bilo koje pravno pravilo koje navodno kr？i njihova temeljna prava ne pripada ustavnom poretku. Autor zaklju？uje: Zatvoreni popis temeljnih sloboda i prava mogu？ je samo u odsutnosti njihove konkretizacije. Svako tuma？enje Saveznog ustavnog suda, dakle konkretizacija, nu？no dovodi do promjene njihova opsega i sadr？aja. Tako se osigurava primjena temeljnih prava kao subjektivnih ustavnih prava i ograni？ava vladavina ve？ine