Feminizam i psihoterapija: radikalnost ideja naspram ograni？enja metode

Sa？etak Radom dajemo pregled stajali？ta o instituciji obitelji iz perspektive glavnih teorijskih paradigmi unutar psihoterapije: psihoanaliti？ke, humanisti？ke / egzistencijalisti？ke i kognitivno-bihevioralne. Smatramo kako velik broj psihoterapijskih ？kola locira va？an, ako ne i klju？an izvor psihi？kih tegoba u funkcioniranju nuklearne obitelji. Pritom psihoterapija uzroke tra？i u pojedina？nim disfunkcijama, dok se sama institucija obitelji ne preispituje. Psihoterapijske teorije tako implicitno zauzimaju funkcionalisti？ku poziciju spram obitelji. Ovakvom se stajali？tu suprotstavljaju perspektive radikalnog i marksisti？kog feminizma kao konfliktnih feministi？kih teorija. Radikalni i marksisti？ki feminizam predstavljaju heterogene pristupe, no va？na im je zajedni？ka to？ka lociranje jednog od centralnih mjesta patrijarhalne opresije i eksploatacije upravo u instituciji obitelji. U skladu s ovim dodirnim to？kama, ali i velikim razlikama u perspektivama, na granici psihoterapije i feminizma razvila se feministi？ka psihoterapija kao pristup koji u terapijski rad uklju？uje feministi？ke principe te se razmatraju granice ove discipline. Zaklju？ujemo kako je psihoterapiji neophodno ？irenje obzora i analiza dotad zanemarivanih ili esencijaliziranih dru？tvenih nejednakosti, pri ？emu joj feminizam pru？a neizostavne uvide u politi？ku dimenziju intimnog. Ipak, individualizam inherentan psihoterapijskom pristupu, neravnopravnih raspodjela mo？i u terapijskom odnosu te orijentacija spram dominantnih tendencija u znanosti zna？ajno ograni？avaju emancipacijske domete feministi？ke psihoterapije. Doima se kako psihoterapija svojim ciljevima, tehnikama i uronjeno？？u u patrijarhalni sistem nu？no pacificira feminizam kad se ova dva podru？ja ujedine, ？ak i kad su u podlozi radikalne ideje