？to donosi CETA ekolo？koj proizvodnji?

Sa？etak Iako je eko-proizvodnja izvorno bazirana na principima koje je donio IFOAM (International Federation of Organic Agriculture Movements, Me？unarodna federacija pokreta za ekolo？ku poljoprivredu), standardi koje su uvele nacionalne i nadnacionalne vlade mogu se razlikovati u dijelovima regulative. Me？usobno priznavanje/ekvivalencija eko-standarda EU (oznaka ？EU-eko？, na osnovi regulativa Europske komisije EZ 834/2007: 139-161 i EZ 889/2008: 173-256, te ostalih iz njih proiza？lih regulativa) i Kanade (oznaka ？Canada organic？, na osnovi va？e？ih kanadskih eko-standarda, regulative CAN/CGSB-32.310-2015: 53 i CAN/CGSB-32.311-2015: 75) postoji ve？ vi？e godina, te je re-evaluirana i potvr？ena 2015. godine kao uspje？na praksa u pove？anju pristupa pro？irenom tr？i？tu za proizvo？a？e, pro？irenju izbora za potro？a？e te olak？avanju regulatorne suradnje. Prije me？usobnog priznavanja, pri izvozu iz Kanade u EU (i obrnuto) eko-proizvod je morao pro？i re-certifikaciju, ？to je stvaralo dodatne tro？kove eko-proizvo？a？ima izvoznicima (u prosjeku desetak tisu？a dolara godi？nje), ？to je u pravilu rezultiralo ve？om cijenom eko-proizvoda za krajnjeg potro？a？a. U nekim podru？jima, kanadska je eko-regulativa stro？a od EU regulative, u nekim podru？jima je obrnuto, a neke oznake mogu dovesti u zabludu potro？a？a, napose onog koji ne ？ita deklaraciju sastojaka proizvoda, gdje su takve nedoumice jasno vidljive i obilje？ene. Najve？i izazov za ekolo？ku proizvodnju u EU jest porast potra？nje ekoproizvoda tolikom brzinom da je farmeri iz EU ne mogu zadovoljiti, ？to ？e neminovno dovesti do pove？anja uvoza iz ne-EU zemalja. Stoga je neophodna pomo？ vlada zemalja EU u izra？enijoj potpori farmerima koji se odlu？e na prijelaz na eko-proizvodnju. Odre？ene procjene govore da bi sporazum CETA mogao zna？iti gubitak velikog broja proizvo？a？a (procjene govore da bi se moglo raditi o vi？e tisu？a agro-radnih mjesta ？irom EU), a sli？an sporazum izme？u SAD i Meksika ve？ je doveo do gubitka posla 2 milijuna ljudi u Meksiku, uslijed nemogu？nosti konkuriranja industrijskoj poljoprivredi SAD-a. Najve？i prisutni strah i u eko-proizvodnji je taj da me？unarodni agro-biznisi mogu prisiliti sudskim tu？bama nacionalne i nad-nacionalne vlasti da snize standarde, ？to mo？e posljedi？no rezultirati ni？im standardima u eko-proizvodnji s obje strane Atlantika, utjecaju na okoli？ i ljudsko zdravlje, i to ne bazirano na znanstveno-stru？no utemeljenim argumentima, kojima se vodi ekolo？ka poljoprivreda, nego na ？istoj utrci za profitom. Dakle, mo？e se o？ekivati da opet ？pohlepa nadvlada razum？. Ipak, visoko postavljena