Medijatizacija terorizma s aspekta Str？mb？ckove ？etiri faze medijatizacije: slu？aj tzv. Islamske dr？ave (IS)

Sa？etak Pojmovi medijacije i medijatizacije u literaturi se naj？e？？e spominju u kontekstu politike, iako se danas i brojne druge dru？tvene pojave, uklju？uju？i terorizam, mogu smatrati medijski posredovanima i medijatiziranima. Osnovna teza rada je da je suvremeni terorizam medijski posredovan i medijatiziran, s obzirom na to da gra？ani informacije o terorizmu dobivaju prete？no iz medija te da se teroristi u svojem djelovanju vode medijskom logikom. Odnos terorizma i medija naj？e？？e se promatra kao ”simbiotski’’ odnos, koji se, s jedne strane, manifestira interesom teroristi？kih skupina za ？to ve？om prisutno？？u u medijima radi postizanja ？to sna？nijih medijskih u？inaka, odnosno, s druge strane, interesom medija za preno？enjem vijesti koje privla？e pozornost javnosti. Na taj na？in mediji zapravo postaju glavni prenositelji teroristi？kih poruka, ali i kreatori javne percepcije i straha od terorizma. Koriste？i Str？mb？ckov teorijski model o ？etiri faze medijatizacije, u radu je potvr？ena teza o postojanju medijacije terorizma, s obzirom na to da je za veliku ve？inu gra？ana Zapada izravan i osoban susret s terorizmom, osobito islamisti？kim, iznimno rijetka pojava, zbog ？ega se mo？e zaklju？iti da mediji za gra？ane danas predstavljaju najva？niji izvor informacija o terorizmu. Nadalje, analizom djelovanja teroristi？kih skupina, a osobito IS-a, uo？ljivo je da se ovi akteri u velikoj mjeri vode medijskom logikom, izra？enoj kroz provo？enje vlastite medijske strategije u svrhu manipulacije i eksploatacije mainstream masovnih medija. Stoga se zaklju？uje da je u radu potvr？ena i teza o postojanju medijatizacije terorizma, za koju bismo mogli re？i da po svojim karakteristikama prete？no odgovara Str？mb？ckovoj tre？oj fazi medijatizacije