FRANJO TRANKVIL ANDREIS KAO FILOZOF S OSVRTOM NA CICERONSKE FRAZE U DIJALOGU PHILOSOPHANDUMNE SIT

Sa？etak U ovome se radu tematizira filozofska pozicija Trogiranina Franje Trankvila Andreisa (1490. – 1571.) na osnovi njegova filozofskog dijaloga Philosophandumne sit, tiskana 1545. godine. Nakon ？to je ukratko opisan povijesni i misaoni kontekst u kojem Andreis pi？e ovo djelo, prelazi se na sam sadr？aj i interpretaciju dijaloga Philosophandumne sit, pri ？emu se Andreisovu filozofsku poziciju postavlja u kontekst aktualnih humanisti？ko-renesansnih filozofskih strujanja. Dijalog Philosophandumne sit zapravo je rasprava o najboljem na？inu ？ivljenja, odnosno rasprava o cilju i svrsi ？ovjekovoj te o ljudskoj sre？i. Iz cijeloga dijaloga razvidno je da Andreis zagovara na？in ？ivljenja u kojemu ？ovjek po？tuje prirodu i njezine zakone, no (vode？i se natprirodnim na？elima pravednosti, pobo？nosti i svetosti) nadilazi ih. U tom nadila？enju prirode, razum, kao najuzvi？eniji dio ljudske du？e, da bi zavladao ostalim ni？im dijelovima du？e, more biti obrazovan, oplemenjen filozofijom. Filozofijom razum stje？e spoznaju pravednoga, ？to mu onda omogu？uje ？ivot pro？ivljen u vrlini. Nagradu pak ？ivota pro？ivljena u vrlini Trankvil Andreis vidi u transcendentnome, dakle, u ？ivotu nakon prirodne smrti. U drugome dijelu rada, koriste？i se ra？unalnim programom ？musaios“, uspore？uju se uo？ene fraze u spomenutome Andreisovu dijalogu s frazama u Ciceronovu proznom opusu. Nakon analize, zaklju？uje se da je Andreis u stilskome smislu bio pod velikim Ciceronovim utjecajem