Posredno ukljucivanje nacionalnih parlamenata u europski zakonodavni proces: prioritet Hrvatskoga sabora u europskim poslovima

Sa？etak Lisabonski ugovor osigurao je nacionalnim parlamentima dr？ava ？lanica Europske unije mogu？nost neposrednog sudjelovanja u europskom zakonodavnom procesu ？ime je poku？ao nadvladati demokratski deficit Unije. Ranije su nacionalni parlamenti raspolagali samo mogu？no？？u posrednog sudjelovanja u europskim poslovima, nadzorom nad djelovanjem vlada u institucijama Europske unije. Mogu？nost posrednog i neposrednog sudjelovanja suo？ava nacionalne parlamente s nu？no？？u izbora prioritetnog od dvaju na？ina sudjelovanja u procesu dono？enja odluka na europskoj razini. Istra？ivanja pokazuju da se nacionalni parlamenti sa sna？nim sustavima nadzora nad djelovanjem vlada u institucijama Unije i nakon Lisabonskog ugovora uglavnom usredoto？uju na posredno sudjelovanje. Hrvatski sabor je nacionalni parlament dr？ave koja je postala ？lanicom Europske unije nakon stupanja Lisabonskog ugovora na snagu ？to ga ？ini primjerenim slu？ajem za analizu u？inaka Lisabonskog ugovora na nacionalni sustav obavljanja europskih poslova. Analiza pravnih pravila obavljanja europskih poslova pokazuje da je u Saboru na djelu mandatni sustav parlamentarnog nadzora zbog ？ega se Sabor prioritetno usredoto？uje na posredno sudjelovanje. Navedeno pokazuje kako, barem u hrvatskom slu？aju, Lisabonski ugovor nije osigurao dovoljan poticaj za neposredno sudjelovanje nacionalnih parlamenata u europskom zakonodavnom procesu