REGULACIJA POBA？AJA – PRAKSA EUROPSKE KOMISIJE ZA LJUDSKA PRAVA I EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA U SVJETLU GLOBALNIH STANDARDA

Sa？etak Iako je dostupnost poba？aja pitanje ljudskih prava, u？estali su napadi na liberalne zakone o poba？aju koji po？ivaju na stajali？tu da fetus ima pravo na ？ivot, premda to ne proizlazi iz me？unarodnog prava. Posljednjih godina u Hrvatskoj regulacija poba？aja ponovno postaje aktualna politi？ka i dru？tvena tema, a uskoro se o？ekuje odluka Ustavnog suda povodom prijedloga za ocjenu ustavnosti Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlu？ivanje o ra？anju djece (NN 18/78). S obzirom na aktualnost teme i nedostatak (me？unarodno)pravne literature ovim se ？lankom ？eli pridonijeti informiranoj, znanstveno utemeljenoj raspravi o me？unarodnopravnim obvezama dr？ava pri regulaciji poba？aja i implementaciji zakona u praksi. ？lanak analizira praksu Europskog suda za ljudska prava i Europske komisije za ljudska prava u odnosu na regulaciju poba？aja stavljaju？i tu praksu u kontekst globalnih standarda, posebice onih koji proizlaze iz prakse odbora uspostavljenih konvencijama za za？titu ljudskih prava Ujedinjenih naroda. Analiziraju se slu？ajevi koji kritiziraju zakone o poba？aju ili njihovu implementaciju u praksi: oni koje su podnijeli partneri ？ena koje su pobacile te oni koje su podnijele ？ene. Pozornost se posve？uje sljede？im pitanjima: prepoznaju li Sud i Komisija pravo na reproduktivno samoodre？enje i u kojoj mjeri te kako pristupaju procjeni balansiranja izme？u razli？itih interesa i primjenjuju li doktrinu slobodnog polja procjene. Tako？er se razmatra koliko je praksa Suda i Komisije uskla？ena s praksom tijela UN-a. Zaklju？no se sumiraju obveze koje dr？avama ？lanicama name？e Konvencija u vezi s regulacijom poba？aja