Orijentacijski identitet: socijalnoekolo？ke orijentacije kao obilje？ja identiteta

Sa？etak Istra？uju se socijalnoekolo？ke orijentacije i njihovo identitetsko zna？enje. Na reprezentativnom uzorku stanovni？tva Hrvatske (N=1202) individualnim anketiranjem provedeno je 2004. godine empirijsko istra？ivanje. Primijenjen je instrument od 12 tvrdnji za mjerenje ekolo？kih orijentacija. Multivarijatnom analizom utvr？ene su tri bazi？ne komponente (faktora I reda): ？antropocentrizam“, ？tehnocentrizam“ i ？ekocentrizam“, koje tuma？e 56,4% varijance. Bazi？ne komponente su primjenom oblimin transformacije transformirane u kose pozicije. Korelacijska matrica pokazala je da su faktori samostalni orijentacijski koncepti. Usporedba s ranijim istra？ivanjima (1988. i 1992.) pokazala je sli？nosti u distribucijama frekvencija, a usporedba latentnih dimenzija da su se u posljednjih petnaest godina u socijalnoekolo？kom prostoru oblikovale tri temeljne orijentacije s klju？nim vrijednostima ？？ovjek“, ？tehnika“ i ？priroda“. Rezultati se komentiraju u kontekstu suvremenih socijalnoekolo？kih problema u svijetu, te modernizacijskih i tranzicijskih promjena u hrvatskom dru？tvu. Socijalnoekolo？ki prostor s trima klju？nim orijentacijskim vrijednostima (？ovjek, tehnika, priroda) latentni je okvir specifi？nih identiteta, a nazvan je ？orijentacijski identitet“. Njegovi dijelovi (faktori) nazvani su ？orijentacijske dimenzije“ identiteta. Analiza je pokazala da su identitetske dimenzije povezane sa sociodemografskim obilje？jima ispitanika, pa su utvr？eni empirijski profili za sve tri identitetske dimenzije. Autor vidi mogu？nost izrade instrumenta po dva kriterija: orijentacijski identitet i relacijski odnos: prema sebi, drugima, svijetu, prirodi i Bogu