Nepovratno uni？tena mu？kost: starenje, patologija i mu？ko tijelo u Korekcijama Jonathana Franzena

Sa？etak Rad istra？uje prikaze mu？kog starenja u Korekcijama (2001) Jonathana Franzena s obzirom na teorije starenja, patologije i hegemonijske mu？kosti. I dok su, op？enito gledano, akademski diskursi o starenju uglavnom skloni povezivanju starosti s patologijom, usredoto？enost na rodne stereotipe otkriva slojevitost vi？enja starenja u Franzenovu romanu. U sredi？tu Korekcija nalazi se ostarjeli patrijarh kojega ne poga？a samo stara？ka bolest, ve？ se on – ？to je jo？ va？nije – i dalje gr？evito dr？i idealizirana mu？kog identiteta koji, kao starac, vi？e nije u stanju utjelovljivati. Temelje？i se na pote？ko？ama oblikovanja identiteta u sklopu studija starenja te na nedostatku onoga ？to Gabriela Spector-Mersel definira ？skriptama mu？kosti“, rad pokazuje kako knji？evni prikazi mogu konstruirati mu？ke gubitke kao simptome tihoga virusa koji se naoko javlja u ostarjelom tijelu. Rad pokazuje da ti (pro？ivljeni) hegemonijski pojmovi mu？kosti uspostavljaju mu？karce kao dominantan kolektiv, ali istodobno uvjetuju neizbje？an neuspjeh pojedinca. Hegemonijske mu？kosti u tom smislu slabe starca, ？to se o？ituje u Franzenovu nesretnom glavnom liku koji postaje ？rtvom vlastitih koncepata mu？kosti