Rimski temelji za？tite poslovne tajne

Sa？etak Od samih po？etaka razvoja filozofske, pravne i ekonomske misli, mislioci, teoreti？ati i prakti？ari u centar izu？avanja i bavljenja postavljali su ？ovjeka kao, kako ga je jo？ Aristotel opisao, dru？tveno bi？e (zoon politikon). Filozofija je kao znanost tako propitivala postojanje ？ovjeka u svijetu, njegov bitak i svrhu. Predmet od interesa pravne znanosti bio je kako ？to efikasnije usmjeriti, urediti pa i ograni？iti pona？anje subjekata (fizi？kih i pravnih osoba) kroz sustav pravnih normi, dok je objekt izu？avanja ekonomije odnos dru？tvenih zajednica koje se nalaze na odre？enom stupnju razvoja prema prirodi, ？lanovima te zajednice, radu, proizvodnji, privre？ivanju i op？enito razvoju gospodarskih odnosa. Me？utim, novo doba, dovodi do bitnih promjena u ovoj konstelaciji. Iako ？ovjek jo？ uvijek ostaje u sredi？tu interesa, pojavljuje se i jedan novi pojam, a to je informacija. Informacija postaje klju？ uspjeha odnosno neuspjeha, ona vodi do dru？tvenog polo？aja, slave, materijalnog blagostanja, mo？i i ugleda u dru？tvu. Prije stotinjak godina, u dru？tvu koje znanstvenici nazivaju industrijskim, strate？ki izvor prihoda bio je kapital, dok je danas u dru？tvu koje se naziva informati？kim, strate？ki izvor postala informacija. Upravo zbog takvog zna？aja informacije u suvremonom svijetu, pojavila se potreba da se informaciju adekvatno za？titi. U tom smislu, u 19., a osobito u 20. stolje？u po？inje se razvijati nova pravna grana, a to je pravo intelektualnog vlasni？tva koje se bavi razli？itim aspektima za？tite stvaratelja intelektualnih tvorevina kao ？to su za？tita prava autora, izumitelja, za？tita industrijskih uzoraka i modela, za？titnih znakova i poslovne tajne. U nastavku ovoga rada, autorice ？e se baviti upravo poslovnom tajnom, njenom za？titom te povijesnim razvojem te za？tite