Narativno-teolo？ka funkcija u Matejevu izvje？taju o zapovjedi kr？tenja (Mt 28,19b)

Sa？etak Zapovijed kr？tenja u ime Presvetog Trojstva u Matejevu evan？elju (Mt 28,19) ？esto se smatra nezgodnim u tom kontekstu te mo？ebitno anakronisti？kim u svjetlu kasnije kr？？anske trinitarne doktrine. U radu se tvrdi da je Mt 28,19 prili？no prikladan, klimakti？an zaklju？ak narativno-teolo？kog motiva koji pro？ima Matejevo evan？elje, u kojem se trojstvene ili barem dijadne formule koriste u kontekstima objave koji potvr？uju Isusovo bo？ansko sinovstvo i mesijansku misiju: ili u malim apokalipsama ili unutar apokalipti？nog diskursa. Sr？ toga argumenta nalazi se u samome Isusovu kr？tenju (3,13？17), koje se predstavlja kao apokalipsa u kojoj bo？anski O？ev glas otkriva Sinov identitet i pomazuje ga svojim Duhom, s izre？enim ciljem da ？ispun[i] svu pravednost“. Objavu donosi Matej i to tako da je upu？ena publici u narativu te implicitno ？itatelju, odnosno u？eniku. Objava kr？tenja potom se usko povezuje s poduljim citatom Izaije (42,1–4) kod Mt 12, 18？21, jo？ jednim tekstom o Trojstvu i preobra？enju (17,1–8). I drugi se odlomci analiziraju radi utvr？ivanja obrasca u ？itavome Evan？elju. U narativu o uskrsnu？u (28,1–20) pokazano je da je uskrsnuli Isus sada bo？anski, ali jo？ uvijek utjelovljen objavitelj s bo？anskom vla？？u (？a？？u) tako da se odlomak o sveop？em poslanju (njegovih u？enika) (28,16–20) prikazuje kao bo？anska objava. Unutar te ？krajnje apokalipse“ uskrsnuli Isus zapovijeda svojim sljedbenicima da od naroda stvaraju u？enike naukom i kr？tenjem u ime Trojstva. Zapovijed kr？tenja, u svjetlu motiva Trojstva u ？itavom evan？elju, ima retori？ki u？inak pozivanjem Matejevih ？itatelja ？ slu？atelja da se poistovje？uju s Isusom u njegovu kr？tenju, tako da i oni imaju uspostavljeni sinovski odnos s Bogom i primaju pomazanje Duha Svetoga da nastave ？iriti Isusovu mesijansku misiju u svijetu, vo？eni njegovim univerzalnim autoritetom i obe？anom prisutno？？u