MAGNIFICAT ANIMA MEA DOMINUM Hrvatski prepjev i egzegeza Marka Maruli？a

Sa？etak Autor u ovoj studiji nastavlja svoja istra？ivanja iz 2009. o izgubljenim djelima hrvatske proze koja je Marko Maruli？ (1450. – 1524.) sastavio za svoju sestru Biru (Elviru, Veru), o ？emu pi？e on sam, ali i njegov bliski prijatelj Frane Bo？i？evi？. Analizirana je egzegeza Magnificata iz Firentinskoga zbornika (Ashb. 1582) tako ？to je autor usporedno ？itao tekst tog hrvatskog rukopisnog izlaganja iz Firence i odgovaraju？i tiskani tekst latinske Biblije (1489) iz privatne biblioteke Marka Maruli？a, na kojoj je on svojeru？no bilje？io rubne glose i minijaturne crte？e. Utvr？eno je da autor egzegeze, rukopis potje？e iz Splita, dijelom preuzima, prevodi i parafrazira komentare Nikole od Lyre koji su objavljeni usporedno – stih po stih – s latinskim tekstom Biblije koju je posjedovao i glosirao Maruli？. Kako nijedan ini pisac iz Splita njegova doba nije posjedovao, a kamoli glosirao re？enu Bibliju, zaklju？eno je da je Maruli？, uz brojne druge dokaze i indicije, i zbog te ？injenice, autor spomenute egzegeze i Firentinskoga zbornika. Time je kona？no verificirana dugo osporavana teza Carla Verdianija (1957) kojom je Maruli？u atribuirano autorstvo tog zbornika. Tom je verifikacijom pogo？en i ？itav niz inih hrvatskih proznih rukopisa koje tako？er valja pripisati autoru Marku Maruli？u. S pogledom na skora？nju 500. obljetnicu smrti oca hrvatske knji？evnosti (1524. – 2024.) autorovi nalazi stavljaju hrvatsku filologiju pred velike kriti？ko-izdava？ke izazove