Deklaracija o nazivu i polo？aju hrvatskoga jezika i Deset teza o hrvatskom jeziku D. Brozovi？a

Sa？etak Izravan otpor Novosadskomu dogovoru vo？en promi？ljeno, zasnovano, politi？ko-strategijski odmjereno, ali odlu？no, otpo？eo je Deklaracijom o nazivu i polo？aju hrvatskog knji？evnog jezika iz 1967. godine. Bez obzira na osude, kazne, zabrane i progonstva glavnih inicijatora i drugih aktivnih sudionika – organizatora i simpatizera, ustanova, potpisnika i pisaca Deklaracije – a potom i bolj？evi？ki nametnutu ？utnju o tome ？asnom ？inu, neprekidno je i upravo proporcionalno bujao osje？aj domoljublja, rasle su svijest i odgovornost o za？titi hrvatskoga jezika u cijelome hrvatskom nacionalnom bi？u s nezaustavljivom nakanom da mu se popravi i ustavno-pravni status kao i stvarni polo？aj u dru？tvu jer je u tome jeziku odredi？te njegova identiteta, upori？te osobnih i zajedni？kih prava i jamstvo ulju？enosti, samostalnosti i slobode. Uz Deklaraciju kao prekretnicu na putu hrvatskoga jezika stoje i spomenute Brozovi？eve Teze o hrvatskome jeziku u kojima argumentirano i uvjerljivo obrazla？e neslaganje s Novosadskim dogovorom nagla？avaju？i samostalnost i vitalnost hrvatskoga jezika koji se razvijao stolje？ima ？na vlastiti na？in“ i u ？skladu s jezi？nom praksom i ustaljenom hrvatskom tradicijom