Tragovi egzistencijalizma u Sábatovu romanu El túnel

Sa？etak Egzistencijalisti？ka misao nastala polovicom 20. st. u knji？evnosti ostavila je najvi？e traga oslanjaju？i se ponajprije na djela francuskih autora Jean-Paula Sartrea i Alberta Camusa. Neke od klju？nih tema egzistencijalisti？ke misli poput izoliranosti i alijenacije pojedinca, kao i preokupiranosti temom holokausta te razornih posljedica II. svjetskog rata zastupljene su u djelima kao ？to su Mu？nina Jeana Paula Sartrea, Pad Alberta Camusa, Homo faber ？vicarskog autora Maxa Frischa te u romanu El túnel Ernesta Sábata. Argentinski pisac Ernesto Sábato u romanu El túnel uprizoruje problem izoliranosti pojedinca u alijeniranom svijetu bez duhovnog usidrenja. Roman nas, kroz vizuru nepouzdanog pripovjeda？a i za egzistencijalisti？ki roman karakteristi？no pripovijedanje u prvom licu, uvodi u svijet paranoidnog i opsesivnog slikara Juana Pabla Castela koji najavljuje ubojstvo jedine ？ene koja je razumjela njegovo slikarstvo – Maríje Iribarne. Slika Maj？instvo koja uprizoruje detalj ？ene na ？alu, sliku u slici, ozna？ava bezdanu strukturu, mise en abyme, koja igra klju？nu ulogu u interpretaciji ？itavog djela. Djelo se pritom mo？e tuma？iti i u tzv. ？argentinskom klju？u” koji nagla？ava nedostatak duhovnog usidrenja u svijetu preoptere？enu materijalnim progresom, odnosno u odbacivanju i istrebljivanju autohtonog elementa Latinske Amerike potisnutog u procesu kolonizacije