PREDIKTORI POSTTRAUMATSKOG RASTA KOD BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA

Sa？etak Posljednjih dvadesetak godina, kao posljedica doga？anja u novijoj hrvatskoj povijesti, raste interes i broj istra？ivanja o posljedicama izlo？enosti ratnim iskustvima. Dosada？nja istra？ivanja su vi？e bila usmjerena na posttraumatski stresni poreme？aj kao odgovor na pro？ivljeno ratno iskustvo i traumu. No, osim nesumnjivih negativnih posljedica pro？ivljenog traumatskog iskustva, postoji mogu？nost i pojave posttraumatskog rasta kao zasebnog aspekta ljudskog funkcioniranja nastalog nakon pro？ivljene traume. Posttraumatski rast op？enito uklju？uje promjene u osobnoj snazi, odnosima s drugima i ？ivotnoj filozofiji. Neke karakteristike li？nosti i socijalni faktori mogu djelovati kao protektivni faktori nakon objektivnih traumatskih okolnosti, tj. izlo？enosti ratnom iskustvu i doprinijeti do？ivljavanju i osobnog rasta. Stoga je cilj ovog istra？ivanja bio provjeriti prediktivnu ulogu nekih osobnih (emocionalna regulacija i kontrola, religioznost) i okolinskih (socijalna podr？ka) ？imbenika u obja？njenju posttraumatskog rasta kod branitelja Domovinskog rata, te ispitati razlike u razini posttraumatskog rasta (PTR) kod sudionika s i bez dijagnoze posttraumatskog stresnog poreme？aja (PTSP). U ovom istra？ivanju sudjelovalo je 204 branitelja Domovinskog rata u dobi od 40 do 77 godina. Dobiveni rezultati ukazuju da, iako se radi o relativno niskoj povezanosti, ve？i posttraumatski rast iskazuju branitelji koji lo？ije reguliraju vlastite negativne emocije, koji su religiozniji te imaju vi？e socijalne podr？ke bli？njih osoba. Pri tome je najzna？ajnija varijabla u predikciji posttraumatskog rasta religioznost. Analiza razlika u razini posttraumatskog rasta kod branitelja s i bez dijagnoze PTSP-a, kao i onih iznad i ispod grani？nog rezultata na upitni？koj mjeri PTSP-a, ukazuje na vi？i posttraumatski rast kod branitelja koji navode da imaju PTSP