Strategije razoru？anja u Republici Hrvatskoj u XXI. stolje？u: analiza i rezultati istra？ivanja

Sa？etak S obzirom na porast oru？anog nasilja na samome po？etku 2000-ih godina, hrvatsko je Ministarstvo unutarnjih poslova 2007. godine u suradnji s Programom Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP-om) pokrenulo nacionalnu strategiju razoru？anja koja je uklju？ivala programe dobrovoljnog prikupljanja oru？ja, zakonsku amnestiju i kampanje s ciljem podizanja svijesti gra？ana. Od po？etka primjene ove strategije pro？lo je 10 godina te se u radu istra？uje kako se strategija razvijala, nastoji se procijeniti njezin u？inak te ispitati koliko je strategija relevantna i kakvi su u？inci njenih komponenti. Autori analiziraju kontekst primjene strategije i va？e？e politike u dr？avi te su primijenili nekoliko indikatora kako bi procijenili u？inak i rezultate programa. Glavni je zaklju？ak rada da je provedba programa dobrovoljnog prikupljanja oru？ja pod nazivom ？Citizen Alert“ i ？Disarmament for Development“, primjena zakonske amnestije i provedba kampanje za podizanje svijesti pod nazivom ？Manje oru？ja – manje tragedija“ imala sveukupan pozitivan u？inak na sigurnosnu situaciju u Hrvatskoj. S jedne strane provedba svih ovih aktivnosti pripomogla je znatnom i postojanom padu stope kriminala i nasilja, dok je s druge strane rezultirala prikupljanjem velikih koli？ina malog i lakog oru？ja, streljiva i eksploziva. Autori nisu utvrdili negativne u？inke ili posljedice primjene programa. Ipak, u？inak programa na stopu oru？anog nasilja ne mo？e se promatrati izdvojen iz ？ireg konteksta jer su se istodobno odvijale strukturne reforme i doga？ale opse？ne promjene politika. Sve je to trajalo dulje od jednog desetlje？a i utjecalo na vi？e podru？ja, uklju？uju？i oru？ane snage, policiju i pravosudne ustanove. U？inak tako dalekose？nih reformi u sve naprednijem socioekonomskom okru？ju ne smije se podcijeniti, no pretpostavlja se da u kombinaciji s mo？nom strategijom razoru？anja predstavljaju nesumnjiv dodatni uspjeh