ZAVI？AJNOST U HRVATSKOJ DJE？JOJ KNJI？EVNOSTI

Sa？etak U radu se donosi pregled ？anrovski raznolikih tekstova hrvatske dje？je knji？evnosti povezanih zavi？ajnom temom. Pojam se zavi？ajnosti, obilje？en jezi？no-stilskim zna？ajkama, istaknutom emocionalno？？u te ？eljom za osvje？？ivanjem zavi？ajnog identiteta (jezik, krajolik, obi？aji, pro？lost) i？？itava u dje？joj poeziji, slikovnicama, tipolo？ki raznolikim pri？ama i pripovijestima. Knji？evnoteorijskom i kulturolo？kom analizom utvr？ena je kao zajedni？ka osobina spoznaja o va？nosti zavi？ajnog i regionalnog identiteta temeljenog na poznavanju i promicanju zavi？ajnih vrijednosti. Uo？ene su motivske, jezi？ne, kompozicijske i stilske razlike u odabranim djelima, zasnovane na ？anrovskim posebnostima. Autori naj？e？？e u knji？evnim tekstovima koriste autobiografski diskurs djetinjstva smje？taju？i vlastita ？ivotna iskustva u zavi？ajni prostor. Osim pripovjedne realisti？nosti proizi？le iz projekcije vlastitog djetinjstva, primjetno je veliko uplitanje bajkovitosti bliske dje？jem ？itatelju, ali i potrebi bajkovitog vi？enja zavi？aja. Zavi？ajne se teme naj？e？？e ostvaruju prostornom topofilijom: od emotivnih opisa ruralnih i urbanih lokaliteta, preko povijesnih digresija, do pripovijedanja o va？nim osobama koje su svojim ？ivotom i djelovanjem postali prepoznatljivim dijelovima zavi？ajnog identiteta i kulturne ba？tine odre？enog kraja. U jezi？nom smislu, neki su od knji？evnih tekstova realizirani standardnim jezikom, dok drugi koriste dijalekte, regionalne i mjesne govore kao sredstva pripadnosti odre？enom kraju promi？u？i o？uvanje zavi？ajnih dijalektolo？kih vrijednosti