Referencijalni simbolizam i semioti？ki aspekt djela umjetnosti i dizajna

Sa？etak Destinacija: bezimena, izlo？ba Nadije Mustapi？ i Tonija Me？trovi？a u mediju billboarda (2017.) i plakat za predstavu Fine mrtve djevojke u re？iji Dalibora Matani？a (Gavella, Zagreb, 2013.) primjeri su djela umjetnosti u javnom prostoru (fotografije na standardnom oglasnom mjestu u formatu billboard plakata) i djela dizajna u javnom prostoru (podjednako grada i masovnih medija, u formatu kazali？nog plakata) u kontekstu nacionalnih vizualnih umjetnosti u suvremeno doba. S ovim sam primjerima povezala tri teme: 1. Agamben dispozitiv koji nastaje iz jukstapozicije ili interpenetracije odnosa mo？i (na primjer kroz guvernementalizam) i odnosa znanja (diskurzivnih i nediskurzivnih), prakse umjetnosti sagledava kao formacije odnosa mo？i. 2. Sa？imanje vremena prema Agambenu osiroma？uje, ispra？njava kulturalne znakove, pretvaraju？i ih u ？nulte znakove“ ili ？slabe znakove“. Boris Groys zamje？uje da takvi ？slabi“ znakovi trijumfiraju nad sna？nim i ？mo？nim“ znakovima na？eg vremena, onima autoriteta, tradicije, mo？i, ali i onim sna？nim znakovima pobune, strasti, heroizma. 3. ？Lo？a slika“ u smislu u kojemu taj termin koristi Hito Steyerl (engl. ？Poor Image“) u mre？i digitalnih medija masovno dijeljene i reproducirane slike