Materijalna nadle？nost Ureda europskog javnog tu？itelja – hrvatska perspektiva

Sa？etak Osnivanjem Ureda europskog javnog tu？itelja dovr？ena je va？na faza u razvoju kaznenog prava Europske unije, ？ijim se po？etkom tradicionalno smatra odluka Europskog suda pravde iz 1989. u predmetu Gr？ki kukuruz. Iako od presudne va？nosti, definiranje materijalne nadle？nosti ostavljeno je, za trajanja pregovora o osnivanju Ureda, kao jedno od posljednjih pitanja. Ciljevi su rada utvrditi koja su to kaznena djela za ？iju je istragu, kazneni progon i podizanje optu？nice nadle？an Ured europskog javnog tu？itelja, reperkusije prethodnog utvr？enja u kontekstu nacionalnog kaznenog prava te jesu li odredbe o materijalnoj nadle？nosti u skladu sa zahtjevima materijalne zakonitosti. Materijalnu nadle？nost Ureda odre？uju: Uredba Vije？a (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi poja？ane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tu？itelja (？EPPO“) i nacionalno kazneno pravo transponiranjem Direktive PIF. Sredi？nji dio materijalne nadle？nosti Ureda predstavljaju kaznena djela protiv financijskih interesa Unije, tzv. kaznena djela PIF, te potom s njima neodvojivo povezana djela i kaznena djela u vezi sa sudjelovanjem u zlo？ina？koj organizaciji ako je u sredi？tu kriminalnih aktivnosti po？injenje djela protiv financijskih interesa Unije. Transponiranju Direktive PIF pristupljeno je u Republici Hrvatskoj povr？no. Analiza ovih djela pokazuje da zahtjevi materijalne zakonitosti, koja se sastoji u tome da po？initelj ima pravo znati za koja kaznena djela mo？e biti odgovoran te koja mu se kazna mo？e izre？i, nisu ispunjeni u cijelosti