OPORUKA – (NE)SAMOSTALNO RASPOLAGANJE

Sa？etak U Republici Hrvatskoj postoje dva temelja naslje？ivanja: zakon i oporuka. Zakonsko naslje？ivanje provodi se ako ostavitelj nije svojom voljom oporu？no odredio kako ？e razdijeliti svoju ostavinu. U ovome radu istra？it ？emo po？tuje li se oporukom ostaviteljeva volja s obzirom na nu？ni nasljedni red, koliki je postotak pozivanja zakonskih nasljednika na nu？ni nasljedni red, postoji li na？in kako bi se po？tovala ostaviteljeva volja. Tako？er, usporedit ？emo Republiku Hrvatsku s drugim zemljama, posebice zemljama Europske unije te pogledati govori li Uredba 650/2012 ne？to o nu？nom nasljednom redu. Zaklju？no, dotaknut ？emo se ？injenica koje ？e nam objasniti razloge kori？tenja oporuke u manjoj mjeri u na？oj dr？avi nego u drugim dr？avama, ？to su njezine prednosti, a ？to nedostaci koji odbijaju gra？ane Republike Hrvatske da ju sastave. Kroz sudsku praksu tra？it ？emo odgovore na navedena pitanja i vidjeti koliko se teorija i praksa uistinu poklapaju i u kojoj su mjeri kod nas gra？ani upoznati s pravom na nu？ni nasljedni red, kad iza ostavitelja preostane oporuka s obzirom na to da se postupak prava na nu？ni dio pokre？e samo na zahtjev zainteresirane osobe, nikada po slu？benoj du？nosti. S obzirom na to da oporuka predstavlja iznimku u odnosu na zakon koji se smatra pravilom, tako se nu？ni dio smatra iznimkom unutar oporuke te ？emo skrenuti pozornost na mogu？nost zaobila？enja ove iznimke u iznimci i navesti primjere na koje sve na？ine ostavitelj mo？e osigurati svog nasljednika da u potpunosti naslijedi bez bojazni dijeljenja nu？nim zakonskim nasljednicima