NADLE？NOST ZA RASPRAVLJANJE OSTAVINE U PRAVU EUROPSKE UNIJE UZ OSVRT NA SUDSKU PRAKSU

Sa？etak Tema je ovog rada nadle？nost za odlu？ivanje o naslje？ivanju u pravu Europske unije s osvrtom na praksu sudova Republike Hrvatske. S obzirom na samu narav Europske unije kao zajednice sui generis, radi njezinog funkcioniranja te olak？avanja kretanja unutar iste, va？no je uspostaviti sustav pravnih pravila koja idu u tom smjeru. Danas su tako nerijetke situacije da osobe imaju dr？avljanstvo, domicil ili boravi？te u razli？itim dr？avama ？lanicama, a samim time i imovinu – bilo pokretnu ili nepokretnu. Stoga se postavlja pitanje koji sud, odnosno koje tijelo ？e biti nadle？no odlu？ivati o takvoj imovini kada je rije？ o naslje？ivanju iste. Za potrebe razmatranja ove problematike, u ovom radu ？emo najprije iznijeti najva？nije odrednice pojma ostavine kao sredi？njeg u ostavinskom postupku te same (me？unarodne) nadle？nosti. Naglasak je i na hijerarhiji pravnih vrela va？noj za primjenu propisa Europske unije. U drugom dijelu razradit ？emo odredbe Uredbe o naslje？ivanju u pogledu nadle？nosti te pokretanja i vo？enja postupka, koja je ujedno i sredi？te ovog rada. Spomenut ？emo i Provedbenu uredbu Europske komisije. U tre？em dijelu rada analizirat ？emo praksu sudova Republike Hrvatske u pogledu primjene Uredbe o naslje？ivanju na postupke o naslje？ivanju, odnosno glede utvr？ivanja (ne)nadle？nosti