IZRAVNA NAMJERA KAO UVJET KA？NJIVOSTI ODGOVORNIH OSOBA ZA DELICTA PROPRIA

Sa？etak Radom se problematizira pitanje utvr？ivanja kaznene odgovornosti odgovornih osoba koje se javljaju kao po？initelji niza kaznenih djela iz posebnog dijela Kaznenog zakona Federacije BiH, osobito gospodarskih. Za utvr？ivanje njihove krivnje, osim slo？enih radnji dokazivanja zbog prirode gospodarskih kaznenih djela, na nekim mjestima zakon propisuje i izravnu namjeru. Ona se ogleda u znanju odgovorne osobe o osobnom svojstvu te znanju o protupravnosti djela. Me？utim, kod delicta propria, kakva su ve？ina gospodarskih kaznenih djela, utvr？ivanje znanja kao uvjeta kaznene odgovornosti odgovorne osobe relativizira mogu？nost ka？njavanja iste, ？to vodi pravnoj nesigurnosti koja povla？i za posljedicu i ostavljanje nesankcionirane odgovorne osobe te pravne osobe u kojima odgovorne osobe predstavljaju jednu vrstu alter ega. Takve de lege lata odredbe rezultat su dinami？nih izmjena kaznenog zakonodavstva kao posljedica novih pojavnih oblika kriminaliteta, kaznenih djela i njihovih po？initelja. Stoga, rad problematizira nekoliko naizgled odvojenih, ali u stvari nu？no povezanih pitanja koje je potrebno uskladiti. Na temelju analize pojedinih instituta kaznene odgovornosti, vrsta kaznenih djela s obzirom na krug po？initelja, te napose pojma odgovorne osobe, rad pretendira da ponudi de lege ferenda rje？enja u odnosu i na sami pojam odgovorne osobe, ali osobito uvjete i na？in utvr？ivanja njezine ka？njivosti. Cilj je dogmati？kim pristupom ovim institutima olak？ati put pronala？enja i otkrivanja po？initelja te？kih kaznenih djela iz posebnog dijela Kaznenog zakona, te na taj na？in omogu？iti postizanje svrhe ka？njavanja i svrhe izricanja kaznenopravnih sankcija