？imbenici (de)sekuritizacije opskrbe EU plinom

Sa？etak Sve ve？a ovisnost EU o vanjskim, netr？i？no orijentiranim opskrbljiva？ima plinom i iskustvo kriza zbog prekida opskrbe energetsku su politiku EU pribli？ili sigurnosnoj politici. Pitanje sigurne opskrbe plinom temelj je sigurnosne, kao jedne od tri (uz ekonomsku i ekolo？ku) dimenzije energetske politike EU. Isticanje sigurnosne dimenzije potaknulo je sekuritizaciju energetske politike EU. Nakon prve krize vezane uz opskrbu plinom EU, jedna dr？ava ？lanica preuzela je ulogu provoditelja sekuritizacije te poku？ala uvjeriti relevantnu javnost (ostale dr？ave ？lanice i tijela EU) da je prekid opskrbe plinom egzistencijalna prijetnja, koja tra？i obvezivanje na izvanredne mjere. Sekuritizacija nije uspjela zbog razli？itih interesa dr？ava ？lanica, ？to je potvrdilo da je sigurnosna dimenzija najslabija u energetskoj politici EU. EU nije ？eljela vezivanjem energetske politike sa “sigurno？？u” implicirati militarizaciju tog nevojnog sektora, pa je pitanje zadr？ala u procesu uobi？ajenog politi？kog pregovaranja. Dodu？e, diskurzivna dimenzija procesa sekuritizacije je zadr？ana (uvrije？ila se sintagma “energetska sigurnost”), ali je EU odlu？io unaprijed razviti zajedni？ke kapacitete za odgovor na krizu. Cilj ovog rada je prikazati tr？i？ne i netr？i？ne mjere za osiguranje opskrbe plinom te mehanizam kriznog upravljanja opskrbom plinom, temeljen na principima solidarnosti, supsidijarnosti kao i regionalnom pristupu. Osnovna je hipoteza da pitanje opskrbe EU plinom nije sekuritizirano, ali je iz nepolitizirane pre？lo u politiziranu sferu kao dio javne politike. Upravo sveobuhvatan EU pristup u upravljanju opskrbe plinom, ？vrsta pravila i uzajamne kontrole onemogu？uju sekuritizaciju tog pitanja, odnosno hitnu akciju, izvan standardnih politi？kih procedura i dogovorenih pravila