Shva？anje vlastitosti kod Kierkegaarda i Nietzschea

Sa？etak Prikazom shva？anja vlastitosti kod S？rena Kierkegaarda i Friedricha Nietzschea u radu se izla？u sli？nosti i razlike u njihovu shva？anju napretka pojedinca do stupnja vlastitosti. U shva？anju vlastitosti kod obaju autora pojavljuju se sli？na obilje？ja. ？ivot se sastoji od vje？noga ponavljanja u kojemu se pojedinac (ja) aktivno suo？ava s vje？nim i beskona？nim, a to mu omogu？ava zadobivanje vlastitosti. Zatim, pojedinac (ja) i vlastitost (vlastito ja) autorima ne predstavljaju isto, tj. pojedinac mora napredovati u razvoju od ja prema vlastitosti prolaskom kroz tri sfere egzistencije (kod Kierkegaarda), tj. tri preobrazbe (kod Nietzschea). Tako？er, vlastitost ja nalazi se u odnosu sa samim sobom i upravo kroz taj odnos zadobiva slobodu koja je dijalekti？na i ne posjeduje svrhu izvan sebe same, a predstavljena je kao sinteza kona？nog i beskona？nog koja odbija izvanjsku pomo？ eti？kog i racionalnog (jer odbija ustaljene norme mi？ljenja i prevladava moral mase ？ime se prevladava i racionalnost i objektivnost), pa svoju svrhu nalazi u op？emu, tj. u vje？nome kretanju izme？u kona？noga i beskona？noga koje se ogleda u vje？nome ponavljanju. Najve？a se razlika u mi？ljenju dvaju filozofa nalazi u smje？tanju ideala vlastitosti u odre？enu sferu egzistencije – dok kod Nietzschea na samome po？etku puta prema vlastitosti nalazimo negiranje Boga i religioznoga koje Kierkegaardu ozna？ava dostizanje vlastitosti, Nietzscheov bismo ideal vlastitosti mogli najbolje usporediti s Kierkegaardovim o？ajanjem prkosa koje autor smje？ta u najni？u sferu estetskoga za koje smatra da mora biti prevladano. Shva？anje je vlastitosti kod Kierkegaarda i Nietzschea vrlo sli？no, a razlika se nalazi u njihovu shva？anju va？nosti religioznoga, odnosno estetskoga, u ？emu se ogleda najva？nija suprotnost u razmi？ljanjima tih dvaju autora