Mitsko kao filozofska metoda u Vergilijevoj Eneidi

Sa？etak U ovom radu razmatramo mogu？a tuma？enja Vergilijeve Eneide iz filozofske perspektive, ？to uklju？uje homerski, stoi？ki i epikurejski element, jer usporedba Homerovih epova i Eneide u oblikovanju knji？evnog teksta i filozofi？nosti pokazuju podudarnosti. Platoni？ki utjecaj na Vergilija, posredstvom Cicerona i njegova eklekti？kog filozofskog pristupa, stoji u u？enju o vrlini. Stoga je bitno razdvojiti ideje navedenih filozofskih sustava u Vergilijevu epu te obrazlo？iti njegov modus izlaganja mitskom filozofskom metodom. Fabulu i uzro？no-posljedi？ne veze epa vodi Bo？ja sudbina koja je stoi？ki shva？ena, ？to zna？i da je cjelokupna fabularna konstrukcija podre？ena stvaranju podloge za osnutak Rima kao carstva kojem je Bog namijenio da vlada pravedno i dobro. Uz eti？ku sastavnicu ve？e se i ontolo？ka, zato ？to filozofiju epikurejaca i stoika karakterizira podjela filozofije na etiku, logiku i filozofiju prirode. Enejin model karakterizacije nije stvoren prema stoi？kom modelu mudraca, a ni prema epikurejskom, nego glavnu ulogu igra homerski faktor, jer Eneja ipak izra？ava emocije ljutnje i bijesa kao ve？ina anti？kih junaka poput Ahileja i Odiseja, koji, vo？eni emotivnom boli i tugom zbog gubitka voljene osobe, postaju osvetni？ki nasilni. Razlog takvom pripovjednom motivu je idealiziranje emotivnih mu？karaca u helenskom, a takvim utjecajem onda i u rimskom razdoblju. Dakle, ono ？to je bilo presudno u oblikovanju glavnog junaka te njegova odnosa prema bo？anskom je rimska kultura i njezini eti？ko-ontolo？ki zahtjevi manifestirani religijski. Za？etnik mitske filozofske metode strukturirane u epskom pjesni？tvu je Homer, ？iji kasniji utjecaj uspostavlja princip oblikovanja epa. Radi se o metodi izno？enja ideologizirane etike, zbog ？ega i je kulturalna, a formira se estetiziranjem mitolo？kog