Ured europskog javnog tu？itelja i hrvatsko kazneno pravosu？e: implementacijski zahtjevi i mogu？a rje？enja

Sa？etak Ured europskog javnog tu？itelja (EPPO) osnovan je 2017. godine, ？ime je uspje？no zavr？en zakonodavni postupak koji je zapo？eo jo？ 2013. godine. EPPO je zami？ljen kao tijelo EU-a koje ima pravnu osobnost i funkcionira kao jedinstven ured s decentraliziranom strukturom, koji osim na centralnoj razini djeluje i u sudjeluju？im dr？avama ？lanicama EU-a. Uredba Vije？a (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi poja？ane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tu？itelja postavlja pred nacionalne pravne sustave tih dr？ava odre？ene implementacijske obveze. Iako su uredbe pravni akti EU-a koji su obvezuju？i u cijelosti i izravno se primjenjuju, Uredba o EPPO-u ipak zahtijeva odre？ene intervencije u svrhu implementacije. Naime Uredba upu？uje na primjenu nacionalnog prava u mjeri u kojoj neko pitanje nije njome ure？eno, propisuje odre？ene minimalne istra？ne ovlasti koje dr？ave trebaju osigurati EPPO-u te se opredjeljuje za model tu？iteljske istrage. U radu se razmatraju implementacijski zahtjevi koje Uredba postavlja pred hrvatski kaznenopravni sustav, osobito u pogledu implementacije ustroja Ureda i njegove stvarne nadle？nosti te implementacije njegovih tu？iteljskih i istra？nih ovlasti. Pritom se razmatra ？to je do sada napravljeno, daje osvrt na predlo？ena rje？enja, iznose dostupna komparativnopravna rje？enja te daju prijedlozi za rje？enje nekih od zahtjeva