Stvaranje Europske energetske unije i dnevni red politi？kog odlu？ivanja EU-a

Sa？etak Pitanje energetske sigurnosti, definirane kao sigurna opskrba energentima, potaknulo je produbljenje europske integracije na energetskom podru？ju, koje se dr？alo neodvojivim dijelom nacionalnog suvereniteta, tek kada je na va？nosti dobio sigurnosni stup europske energetske politike sa svojom vanjskom dimenzijom, i to primarno uz opskrbu plinom. Pitanje stvaranja europske energetske unije penjalo se postupno po dnevnom redu EU-a, a uspjelo se popeti visoko tek putanjom ？visoke politike”, nakon ？to je uokvireno kroz sigurnosni stup. Na to su utjecali mnogi institucionalni i pojedina？ni akteri, a jo？ vi？e vanjski krizni doga？aji. Iako je jedan institucionalni akter EU, s uobi？ajenom ulogom iniciranja politika, vrlo rano oblikovao pitanje opskrbe energenata kao sigurnosno pitanje, u radu ？emo, primjenjuju？i teoriju postavljanja dnevnog reda, nastojati pokazati ？to je sve bilo potrebno da se ostale institucije i dr？ave ？lanice EU-a uvjere u va？nost tako oblikovanog pitanja, te da je Europsko vije？e, koje je, prije zadovoljno statusom quo, dugo sprje？avalo stavljanje pitanja na dnevni red, odigralo ulogu ？mo？nog vratara”. S pomo？u Kingdonova koncepta ？prozora mogu？nosti” pokazat ？emo da je tek konvergencija osna？enoga politi？kog tijeka, uslijed novih geopoliti？kih doga？aja, s ve？ postoje？im policy i problemskim tijekovima omogu？ila otvaranje ？prozora” za dalje produbljivanje europske energetske politike. Osvrnut ？emo se i na problem koherentnosti europske energetske politike, uvjetovan njezinim trima stupovima, me？usektorskim implikacijama i intrainstitucionalnim segmentiranjem