OBVEZNOPRAVNI ODNOS STJECANJA BEZ OSNOVE

Sa？etak Stjecanje bez osnove, uz prouzro？ivanje ？tete, poslovodstvo bez naloga, javno obe？anje nagrade i vrijednosne papire, ubraja se u izvanugovorne obveznopravne odnose. Za nastanak izvanugovornih odnosa nije potrebno sukladno o？itovanje volja dviju osoba ve？ oni nastaju na temelju odre？enih ？injenica (radnja, stanja, svojstava) uz koje pravo ve？e postanak obveznog odnosa. Pod stjecanjem bez osnove podrazumijevamo izvanugovorni obveznopravni odnos na osnovi kojega je stjecatelj obvezan na povrat ili naknadu vrijednosti onog dijela imovine ili imovinske koristi koje je stekao bez pravom priznate osnove odnosno po osnovi koja se nije ostvarila ili je poslije otpala. Op？e pretpostavke nastanka ovog izvanugovornog obveznopravnog odnosa jesu: ？ pove？anje imovine na jednoj strani ？ umanjenje imovine na drugoj strani ？ kauzalna povezanost izme？u umanjenja i pove？anja ？ nepostojanje odgovaraju？e osnove ？ ？inidba zbog koje je do？lo do promjene u imovini ne bi smjela biti ？tetna radnja. Tu？ba kojom se tra？i povrat ste？enog bez osnove naziva se kondikcija. Postoji nekoliko tipi？nih slu？ajeva stjecanja bez osnove, a to su: 1) pla？anje neduga (condictio indebiti) 2) stjecanje s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila (condictio causa dana, causa non secuta) 3) stjecanje po osnovi koja je poslije otpala (condictio ob causam finitam) 4) uporaba stvari na tu？u korist 5) uporaba tu？e stvari u svoju korist 6) izdatak za drugog. Stjecatelj je du？an ste？eno bez osnove vratiti. Iznimno, ako povrat ste？enog bez osnove nije mogu？, stjecatelj je du？an naknaditi vrijednost postignute koristi. Uz povrat ste？enoga, tako？er se moraju vratiti i plodovi te platiti zatezne kamate, s time da se u obzir pritom uzima savjesnost odnosno nesavjesnost stjecatelja. U odredbama Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na zastaru, nije predvi？en poseban rok zastare za kondikcijski zahtjev pa se, prema tome, smatra da vrijedi op？i rok za zastaru od pet godina od dana stjecanja bez osnove