MARTIN？？AK, MARTIN？？INA, MARTINJE: RAZVOJ KULTA SV. MARTINA U SJEVEROZAPADNOJ HRVATSKOJ

Sa？etak Istra？uju？i raznolika obilje？ja sveta？kih kultova, glavna su polazi？ta ponajprije liturgijska ？tovanja koja odre？enoga dana ？itanjima op？irnije evociraju zna？ajne dijelove sve？eva ？ivota, uz isticanje njegovih moralnih, edukativnih i vjerskih vrednota. ？a？？enje sveca je a p o t e o z a njegove li？nosti, koja se duboko emocionalno izra？ava u sveti？tu ？iji je on titular. Toponimi pak koji nose ime sveca u ？irim razmjerima odi？u njegovim od davnina ukorijenjenim kultom, ？ije je po？etke katkada te？ko dosegnuti, a koji se odre？enoga dana iskazuju raznolikim obi？ajima i doga？anjima, koji katkad potpuno gube apologetske zna？ajke tradicijskoga slavlja. Razloge ovakvih kontradiktornosti istra？ivali smo na tradiciji sv. Martina na podru？ju sjevernozapadne Hrvatske. Nakon predo？enoga "martinskoga vokabulara", koji je sastavni dio svakodnevice, podrobnije smo se usredoto？ili na tri pojma nastala generacijskim talo？enjem pu？kih spoznaja i ？ivotnih iskustava, a koja izravno doti？u vremensku granicu — 11. studenoga. To su: martin？？ak, martin？？ina i Martinje