Urbani vrtovi – privremeni urbanizam i koncept privremenog urbanog vrta

Sa？etak U kontekstu suvremenog grada, koncept i praksa urbanih vrtova predstavljaju jedan od klju？nih alata za postizanje gotovo univerzalnog cilja svakog urbanog prostora: odr？ivost i ？smartness“. Osim toga poziv za reorganizacijom i otvaranjem napu？tenih, neiskori？tenih ili zapu？tenih prostora u svrhu pro？irenja javnog prostora ve？ je dugo dio istra？ivanja urbanih studija u potrazi za ravnote？om unutar urbanog prostora. Taj zahtjev i mainstream popularnost doveo je i do po？etka svojevrsne institucionalizacije urbanih vrtova koji su danas ？esto dio prostornih planova i urbanih politika, mijenjaju？i ustaljeni koncept ？parka“ i ？zelenila“ kao top down pristupa urbanog planiranja. Istovremeno na urbanoj prostornoj sceni svjedoci smo pojave privremenog urbanizma ？iji su osnovni ciljevi privremeno kori？tenje gore opisanih prostora za ？irok spektar aktivnosti koje variraju od formalnih do neformalnih. Privremenost urbanog vrta kao njegova klju？na osobina naizgled ukida zahtjev prostornosti, ali istovremeno omogu？ava da se jedna tradicionalna kategorija kao ？to je vrt transformira u hiper suvremenu nose？i u sebi klju？ne osobine urbanog prostora danas: privremenost, mobilnost, dostupnost. Danas u ve？ini Hrvatskih gradova postoje urbanih vrtovi, a mnogi gradovi su i institucionalizirali njihovo postojanje. Kada je u pitanju prostorno ure？enje i dizajniranje urbanih vrtova, posebnu pa？nju zauzimaju upravo privremeni urbani vrtovi kao dio gra？anskih inicijativa ili festivalskih doga？anja ？ija je funkcija ？irenje popularnosti urbanih vrtova posebno me？u mla？om populacijom. Imaju？i na umu mnogobrojne, ？esto bipolarne dimenzije urbanog vrta, u ovom istra？ivanju analizirali smo stavove studenata arhitekture o konceptu, kori？tenju i oblikovanju urbanih vrtova u Hrvatskoj kroz nekoliko operacionalnih kategorija kao ？to su prolazno-stalno, amaterski- profesionalno, bottom-up – top-down te prostor-mjesto